Umornim zvijezdama Garde cara Lazara na beogradskim bilbordima u posljednji čas stiglo je pojačanje. I to kakvo! Churchill, de Gaulle, Washington, Lincoln, Kennedy i Brandt rado su se odazvali pozivu ministra Samardžića i stavili se pod komandu Dragoslava Bokana, da s velikih plakata poručuju “Kosovo je Srbija”.
Napravite sad mali eksperiment i njihove historijske rečenice – poput one “Pokažimo jesmo li slobodni ljudi ili robovi”, ili “Branićemo naše i nikad se nećemo predati” – prevedite na albanski, uz slogan “Nezavisno Kosovo”. Nezgodno, zar ne? Tako je to kad vjerujete prevrtljivim i korumpiranim zapadnim političarima.
Zato bih ja, na Bokanovom mjestu, u počasni vod Belih orlova radije pozvao provjerene rodoljube, one koji ne govore otrcane kenedijevske fraze. Zamislite, na primjer, citat – “Ujedinjenje naše države mora biti cilj kojemu ćemo posvetiti naše živote!” – a ispod: “Kosovo je Srbija”.
Ili, još bolji: “Nijedan narod ne može dopustiti da drugi narod vlada na teritoriju njihove države!” Ili ovaj: “Svaki narod imade pravo svoju suverenu vlast u vlastitoj državi na cielom svome narodnom i poviestnom području oživotvoriti, i tu uzpostavu izvršiti svim sredstvima, pa i silom oružja!”
Adenauer, Roosewelt i Che Guevara? Ne. Prvi je citat iz Hitlerova “Mein Kampfa”, a drugi iz jednog davnog Tuđmanova intervjua HRT-u. Eh da, treći: poglavnik Ante Pavelić u osmom članku Ustaških načela.
Može li još izravnije? Može: “Ako međunarodna zajednica zadrži svoj stav o Kosovu, svi ćemo na barikade!”. Ispod, manjim slovima – “Ibrahim Rugova u intervjuu Der Speiegelu, 2000”.
Samo da se azem vlasi ne dosete, i uzvrate svojim bilbordima. Pa uz slogan “Nezavisno Kosovo” stave, recimo, slogan – “Mi imamo pravo da stvaramo svoju novu državnu teritoriju, koja neće biti neka druga država našeg naroda.”
U potpisu ispod slike: “Jovan Rašković u Večernjim novostima, 1990”.
Alo, 13.12.2007.
Peščanik.net, 13.12.2007.
