Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Već je dobro poznat slučaj da su pojedini građani SAD protiv zaraze korona virusom konzumirali izrazito otrovna sredstva za dezinfekciju, nakon što je tadašnji predsednik Donald Tramp uistinu glupavom izjavom podstakao na takvo ponašanje. Takav postupak jednog broja građana, podstaknutih predsednikovim konfabulacijama, rezultat je „srećnog“ sticaja autoritarne svesti, sa jedne i patološki egocentričnog lidera, sa druge strane. Uz nešto obostrane nekompetentnosti razmere štete koja preti usled nerazumnih postupaka mogu biti istinski fabulozne. Otuda smo, u slučaju Donalda Trampa i njegovih pristalica, u manjoj ili većoj meri, gotovo svakodnevno svedočili raznim bizarnostima. Desetine miliona pristalica i kolosalno nekompetentan lider učinili su brojne iščašenosti u SAD izrazito vidljivim, ali, u manjim razmerama i u tek nešto lakšoj „kliničkoj slici“, te iščašenosti sreću se i drugde…

Uzmimo, primera radi, Srbiju. Trampovskom strašću samozaljubljen lider, sa svim karakteristikama snažno izraženog egocentrizma, neprestano se oglašava o svemu i svačemu, govoreći nekada potpuno besmislene stvari. Da nevolja bude veća, u okolnostima bez ikakve vidljivosti opozicije, za veliki deo građana, naročito onih sklonih autoritarnosti, postoji, zaista, samo njihov predsednik, kojeg slušaju svaki dan, po ceo dan. Opozicioni lideri postoje samo kao neke mitske ličnosti, u jednoj gotovo orvelovski postavljenoj strukturi. U takvom „setingu“ sasvim je očekivano da se pojave i takve osobe koje izjavljuju da AVtokratora vole više od svoje dece ili unuka, osobe koje mu upućuju nebulozne i samoponižavajuće hvalospeve, koje misle da je Vučić „izmislio“ vakcinu protiv korone i koje izjavljuju da bi zaklali one koji Vučića kritikuju, da pomenem samo neke iz arsenala bizarnosti.

Odgovoran politički lider, kojem je stalo do demokratije, najpre bi se potrudio da svojim ponašanjem ne stvara atmosferu koja podstiče tako nenormalne oblike političkog ponašanja. Ako takve pojave uoči, on ima obavezu da ih svojim postupcima koriguje, koliko je to moguće. Tako je, primera radi, postupao republikanski senator Mekejn, u toku predsedničke kampanje u SAD 2008. godine. Kada su njegove usplahirene pristalice prosipale uvrede na račun njegovog protivkandidata, demokrate Obame, iznoseći pritom gomilu zaveroloških budalaština, Mekejn je sve njihove navode decentno ali rezolutno pobijao, tvrdeći da je Obama „pristojan čovek“ sa kojim jednostavno ima fundamentalna politička neslaganja. Mekejn nije ni u kampanji želeo da parazitira na ljudskim zabludama i na posledicama bezočnih manipulacija. To što je stav kakav je tada zauzeo senator Mekejn postao retkost i u SAD drugo je pitanje, ali šta sa društvima u kojima takav ne da je manjinski već ni ne postoji?

Da je ovdašnjem AVtokratoru makar malo stalo do demokratije i kada bi makar malo poštovao sopstvene birače on bi na najuvrnutije nenormalnosti, koje sam indukuje, reagovao na način da, koliko je to moguće, štetu popravi. Ovakva primedba bila bi, istina, jedna preteranost kada ovdašnji „voljeni lider“ ne bi bio već dobro poznat po tome što bezmalo svaki viralni videozapis ili post o sebi komentariše. Pa ako mu je toliko stalo do Srbije, do njenih građana, do istine i pravde, do demokratije koju tobože uživamo, kada je već postao poznat po tome što przničavo i odbranaški komentariše sadržaje društvenih mreža i ako se raspravlja sa anonimusima sa interneta, onda bi makar mogao da poruči i više puta ponovi svojim opsesivnim pristalicama da nije on izmislio vakcinu protiv korone i da ne treba da kolju njegove kritičare. Bio bi to adekvatan doprinos otpočinjanju priprema za otvaranje početka društvenog dijaloga u Srbiji… Ali kada bi AVtokrator zaista bio spreman da ne parazitira na ljudskim slabostima, neznanju, prostodušnosti i povodljivosti onda ne bi bio to što jeste pa bi se dijalog sam po sebi odvijao, bez potrebe za posebnim ministarstvom i bez usiljenosti i stranog posredovanja. Ono što, međutim, ostavlja bez nade jeste činjenica da on nema čak ni potrebu da se ma i lažno predstavi boljim nego što jeste.

Peščanik.net, 27.01.2021.


The following two tabs change content below.
Srđan Milošević, istoričar i pravnik. Diplomirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, na Odeljenju za istoriju. Studije prava završio na Pravnom fakultetu Univerziteta UNION u Beogradu. U više navrata boravio na stručnim usavršavanjima u okviru programa Instituta za studije kulture u Lajpcigu kao i Instituta Imre Kertes u Jeni. Bavi se pravno-istorijskim, ekonomsko-istorijskim i socijalno-istorijskim temama, sa fokusom na istoriji Jugoslavije i Srbije u 20. veku. Član je međunarodne Mreže za teoriju istorije, kao i Srpskog udruženja za pravnu teoriju i filozofiju i Centra za ekonomsku istoriju. Jedan je od osnivača i predsednik Centra za istorijske studije i dijalog (CISiD). Član je Skupštine udruženja Peščanik. Pored većeg broja naučnih i stručnih radova autor je knjige Istorija pred sudom: Interpretacija prošlosti i pravni aspekti u rehabilitaciji kneza Pavla Karađorđevića, Fabrika knjiga, 2013.