„Ne dam ostavku“, kaže direktor javne Hrvatske televizije, koji se odaziva na ime Vanja Sutlić. Nije mu to prvi put, puno puta nije dao ostavku, ali ovom ga prilikom bar četvoro, ako ne i petoro, njegovih uposlenika optužuje da je u februaru prošle, 2008. godine, novinarku Ivanu Dragičević Veličković nazvao četničkom kurvetinom.
Za neupućene: Ivana DV je nekoliko godina bila dopisnica HRT-a iz Beograda. Višestruko nagrađivanoj, kao jednoj od najperspektivnijih novinarki državne Hrvatske televizije, dogodilo joj se da se zaljubila umjesto u nekog hrvatskog lika, u bar jednako tako pametnog i lijepog lika, ali srpskog porijekla. Oženili su se i nakon koje godine njenog rada u Beogradu ona je ostala trudna i odlučili su otići u Zagreb: njoj su tamo mama i tata koji će pomoći, ona mora čuvati trudnoću neki mjesec…
Početkom jeseni 2006. u Petrovoj bolnici u Zagrebu rodio se J.B. Veličković, nama prijateljima znan kao Bepo. On, Bepo, najbolji je frajer u Zagrebu, vjerovali ili ne, iako je navršio tek tri godine. No, kad je Bepo imao tek godinu i koji mjesec, njegovu mamu Ivanu su pozvali u njenoj matičnoj kući da gostuje u emisiji „Trudionica“, koja je bila posvećena pomoći (humanitarnoj) toj bolnici, od svih relevantnih čimbenika (u prevodu: faktora) zaboravljenoj. Tko je bolji da o tome priča nego netko tko je tih dana ili mjeseci u datim uvjetima rodio dijete?
Sve se to oko „Trudionice“ zbiva u februaru 2008. godine; Ivana je Bepa rodila u septembru 2006. godine i u februarskim danima 2008. tek je povratnica s porodiljskog bolovanja. Njen direktor – koji se ne bi smio miješati u program Dalekovidnice (koja je, navodno, evoluirala od stanja Katedrale duha) – najprije zabranjuje da Ivana DV uopće gostuje u toj emisiji, da bi nakon što ju urednica emisije ipak pozove, snimi i emitira u programu, on (po izjavama neposrednih svjedoka) bjesni po zgradi televizije i Ivanu DV naziva, kako rekosmo već, lakom ženom četničkom.
Ima nevjernih Toma koji kažu da je sumnjiva činjenica da je četvoro Ivaninih kolega šutjelo o tom skandalu više od godinu dana. Tu se pokazuje onaj pristup po kojem je najbolje i vjerojatno najistinitije potražiti najjednostavnije rješenje. Na HRT-u, naime, jedan skandal smjenjuje drugi i sudbinu jednog progonjenog novinara nastavlja idući, pa se tako jedan od proganjanijih novinara u posljednje vrijeme sasvim privatno ispovijedio kolegi iz portala index.hr. Otprilike je bilo ovako: „Ma nije ništa to što o meni Sutlić i ekipa pričaju u odnosu na ono što se dogodilo Ivani DV“, rekao je taj novinar svom kolegi. Onda je Indexovac pitao za detalje i nije bio lijen potom nazvati četvoro svjedoka, koji su mu svi odreda i nezavisno jedan od drugoga potvrdili prilog karakterologiji Vanje Sutlića i tako je nastao tekst koji je cijelu stvar učinio javnom na Indeksovom portalu, jednom od rijetkih medija koji se u Hrvatskoj još mogu nazvati slobodnima.
Sutlić se odmah izjasnio da je to napad na njega i laž i odmah je pokrenuo priču o tužbi za klevetu protiv četvoro Ivaninih kolega, koji su – po njemu – tek dio zavjere protiv njega. Onda je, nakon nekoliko odgoda, odlučio održati konferenciju za novinare, na kojoj je sebe označio kao prvu žrtvu, a Ivanu DV kao drugu žrtvu, čije dostojanstvo su napali upravo kolege koji su ostali pri svome, tome da je on – Vanja Sutlić – odvratno uvrijedio novinarku HRT-a, svoju zaposlenicu. Sutlićev portparol imao je još jedan argument: eto, rođena sestra ravnatelja Sutlića udata je za Srbina u Beogradu, a čak je i Ivana DV u dobrim odnosima s dotičnom.
Ta Sutlićeva sestra, ni kriva ni dužna u ovoj gadljivoj priči, mogla bi svom braci odvaliti šamarčinu; da ga bar neka kazna, jedina koja će ga vjerojatno snaći, zaboli sasvim lično.
U svemu tome, međutim, ima i pozadina: Ivana DV je u jednom trenutku, vrativši se na posao s porodiljskog dopusta, prije no što je na užas svog ravnatelja gostovala u „Trudionici“, bila zgrožena onime što se zbiva na HTV-u. Usred Zagreba je, naime, ubijen jedan mafijaš, čija je – tad vrlo značajna – novinarka (jedno vrijeme i glasnogovornica predsjednika Stjepana Mesića, koja je potom sklonjena na državnu dalekovidnicu) bila „bolja polovica“. U toj je sapunici bilo još nekih likova, prijatelja, sestara, advokata i raznih, među kojima se ističe velika zvijezda HRT-ovog informativnog programa, koju podržava i Vanja Sutlić i velika urednica Hloverka Novak Srzić, čiji sin je već po drugi puta pod lupom javnosti zbog navade vješanja ustaške zastave na rodnu kuću. No, Ivana DV je u to vrijeme poslala interni e-mail svojim kolegama u kojem je pitala da li to mafija vlada HRT-om; taj se mail volšebno pojavio u javnosti, Ivana DV je tad zaradila opomenu pred otkaz (sudski se postupak navodne mafijašice protiv Ivane DV i dalje vuče pred efikasnim hrvatskim pravosuđem, a njena opomena pred otkaz je još na snazi), sve je i dalje mutež i magla, ali u muteži i magli i dalje su zvijezde i navodna mafijašica i njena urednica i ravnatelj.
Zbog tih okolnosti, u kojima je Ivana DV upozorila na sprege hrvatskog podzemlja i pojedinih novinara državne televizije, ona je bila nepodobna da se pojavi i u humanitarnoj emisiji. Kad se ipak pojavila – jer ima ljudi koji svoj novinarski posao ipak rade, usprkos pritiscima – Veliki Šef Sutlić ju je nazvao četničkom kurvetinom. Upravo zbog „opomene pred otkaz“ i stresa u kojem cijelo to vrijeme radi, kolege joj nisu prenijele što gosn. ravnatelj o njoj, u stvari, misli.
Danas on tvrdi da to nije izjavio i da to nije u skladu sa njegovim svjetonazorom. Usprkos tome što se upravo za njegovog ravnanja državnom televizijom onaj fašist Thompson malo-malo pa dernja s ekrana, usprkos tome što je za fašistoidne i glupave odgovore Željka Keruma optužio Aleksandra Stankovića koji je samo ponešto priupitao tog idiota izabranog za splitskog gradonačelnika i usprkos tome što je mržnju prema drugima (u ovom slučaju Srbima) taj ravnatelj Sutlić proglasio kao privatnu stvar svakog pojedinca, pa bio on i gradonačelnik.
To što Sutlić radi ovih dana samo je nastavak nacionalističke kuge koja se na državnu televiziju i u hrvatsko društvo uselila prije i nakon 90-ih, od onog vremena kad su s tv-ekrana izbačeni nepodobni „drugi“, od Saše Miloševića, Branke Šesto i još sijaset njih, sve pod izgovorom da je riječ o Srbima-neprijateljima i remetilačkom faktoru, ili o komunjarama i četnicima, kako se već kome svidjelo.
Za sve to vrijeme, Sutlić je bio na raspolaganju svim vlastima, nevidljiv i kukavan. Posljednjih nekoliko godina njegovo su vrijeme: nisu imali nikog pametnijeg koalicijske snage da postave na mjesto ravnatelja dalekovidnice, pa je zaostao na istoj funkciji, pa ga i današnja vlast – treća po redu – pokušava upotrijebiti za svoj opstanak. Eto nam predsjedničkih izbora, a Sutlića ionako ništa ne zanima osim kupovine jahti (upravo je kupio jednu navodno otrcanu za 45 hiljada eura) i imidža velikog šefa, koji se usput pita jesu li kolege Ivane DV (koje mu je „iskreno žao“ kao druge žrtve „ove zavjere“) „vodile računa o tome da su svojim postupkom izravno povrijedile njezin ugled i dostojanstvo”.
Otac ovog Sutlića koji danas širi nacionalističku kugu po državnoj televiziji bio je, inače, čuveni i obožavani hrvatski filozof Vanja Sutlić i valja se upitati da li mlađi Sutlić vodi računa da je svojim postupcima, u cijelom svom dugačkom ravnateljskom mandatu, izravno povrijedio ugled i dostojanstvo i uspomenu na svoga oca.
Na taj detalj bi ga trebali podsjetiti, redom: Ivana DV tužbom za uvredu, Ivana sestra već spomenutom šamarčinom, sasvim privatno i u kućnim uvjetima, vlastodršci razrješenjem, on sam sebe svojim ništavnim odrazom pred ogledalom.
Peščanik.net, 25.10.2009.
