Stopa nezaposelnosti u evrozoni

 
Kevin O’Rurk me upućuje na briselski blog Financial Timesa, koji prenosi vesti da razni zvaničnici Evropske komisije objavljuju ljutite tvitove protiv moje malenkosti. Znate, nisam bio dobar prema Oliju Renu.

A odgovor Evropske komisije savršeno ilustruje zašto radim to što radim.

Ono što se ne može videti iz tih besnih tvitova jesta da je moja kritika bila utemeljena. G. Renu nisam vređao tatu i mamu, nego sam ukazao na činjenicu da je on godinama obećavao dobre rezultate štednje, a da ni najmanje nije promenio retoriku uprkos uporno rastućoj nezaposlenosti. Njegov odgovor na studije koje ukazuju na mnogo štetnije efekte štednje nego što su on i njegove kolege predviđali bio je da se žali kako takve studije podrivaju poverenje.

Zanimljivo je da je ono što briselski blog naziva „izuzetno zlobnim napadom“ zapravo sažetak rada Pola De Hrovea, koji ukazuje na to da je evropska politika štednje bila izrazito bandoglava, istrajavajući, kao i g. Ren, na staroj austrijskoj dogmi.

Istina je da se služim slikovitim jezikom – ali postoji razlog zašto to radim. „Reči treba da budu pomalo razuzdane“, rekao je Džon Mejnard Kejns, „jer one su napad na misli nemislećih“. Upravo tako.

Kevin O’Rurk pominje „učaurene elite u Briselu“, što nas dovodi do srži problema. Uzvišenost zvaničnog položaja ume da bude pogubna za intelektualnu preciznost: možete godinama držati ista predavanja ili sedeti za nekim okruglim stolom i piti flaširanu vodu, večito ponavljajući iste mudre misli, a da vam niko ne kaže da ste potpuno pogrešili u svakom stadijumu igre. Mi spolja moramo da uradimo sve što možemo da razbijemo tu čauru – a ismevanje je svakako korisna tehnika.

Naročito je interesantan jedan tvit koji govori o tome kako „nisam bio impresivan“ kada sam posetio Komisiju 2009. Nema sumnje, ja nisam markantan tip. (Dešavalo mi se da me ne primete ljudi koji treba da me dočekaju na aerodromu, i da mi na kraju kažu „Mislili smo da ćete biti viši“.) Koliko god se trudio, ne mogu da se setim ničeg iz posete Komisiji. Međutim, vidite šta ti ljudi smatraju važnim: nema veze da li se pokazalo da ste bili u pravu ili ne o rezultatima ekonomske politike, važno je da li delujete impresivno.

I da budemo jasni: ove stvari su bitne. Evropska ekonomija je u užasnom stanju; kao i, sve više, evropski politički projekat. Možda ste mislili da su evrokrati zabrinuti zbog te činjenice, međutim, oni su preokupirani odbranom svog dostojanstva od drskih ekonomista.

  
NYT blog, 06.03.2013.

Preveo Ivica Pavlović

Peščanik.net, 09.03.2013.