U utorak 24. februara predsednik Obama se prvi put obratio kongresu u govoru koji je u svemu sem u nazivu bio Stanje nacije (tradicija je da predsednik svoje prvo obraćanje pod nazivom Stanje nacije da tek nakon prve pune godine mandata). Njegova popularnost tog popodneva se nalazila na 63%.Nakon govora, skočila je na 80%. U govoru, koji je bio verovatno najbolji govor njegove dosadašnje političke karijere, 44. predsednik uspeo je da američkoj javnosti povrati nadu u bolju budućnost, osećaj koji je tokom prvih mesec dana njegove administracije počeo da splašnjava.

Obama je napravio nekoliko grešaka u prvim nedeljama svog mandata: čak četiri kandidata za mesta u njegovoj administraciji moralo je da povuče svoje kandidature. Još pre Nove godine, Bil Ričardosn je povukao svoju kandidaturu za sekretara ekonomije zbog istrage koja se vodi protiv njega u državi u kojoj je guverner. Tom Dašl, koji je trebalo da se bavi reformom zdravstvenog sistema, povukao je svoju kandidaturu kada je u javnost iscurela informacija da duguje preko 100.000 dolara u zaostalim porezima. Zbog neplaćenih poreza pala je i Nensi Kilefer, koja je trebalo da bude zadužena za ocenu rada administracije (tu poziciju je ustanovio Obama, ni u jednoj od prethodnih administracija takav zvaničnik nije postojao). Sa porezima je imao problema i Timoti Gajtner, sekretar finasija,ali on nije morao da se povuče samo zato što se za njegove probleme sa porezom saznalo pre vesti u vezi Dašla i Kilefer, pa pritisak javnosti nije bio veliki.

Četvrti koji je povukao svoju kandidaturu je bio Džad Greg, republikanski senator iz Nju Hampšira, koji je odustao od mesta u administraciji zbog drugog velikog problema sa kojim se Obama susreo: stimulans ekonomiji i način na koji je on izglasan. Obama je u prve dve nedelje (naivno) pokušao da privoli republikance da i oni podrži njegov plan pomoći ekonomiji u vrednosti od oko 870 milijardi dolara, koji bi bili potrošenu u narednih godinu dana. Pregovori između demokrata i republikanaca su trajali desetak dana, bez uspeha.Obama je za to vreme pozivao na dogovor i preuzimanje odgovornosti obe partije “u ovim teškim vremenima, da bi se sprečilo da kriza preraste u katastrofu”. Sa druge strane, koristeći vakuum unutar Republikanske partije nakon teškog poraza na svim nivoima u novembru, popularni ultra-konzervativni radio voditelj Raš Limboa (čovek koji je pre par godina proveo mesec dana u klinici za odvikavanje od narkotika, nakon što je otkriveno da je slao svoju spremačicu da za njega ilegalno kupuje OxyContin tablete na koje je bio zavisan) preuzeo je lidersku poziciju unutar partije posle izjave da se nada da će Obama biti neuspešan predsednik. On se glasno zalagao da republikanci ne podrže Obamin plan. Nakon skoro tri nedelje neizvesnosti, republinaci su odlučili da glasaju protiv plana, čime su najavli da će im strategija za izbore za kongres u 2010. biti apsolutno protivljenje svemu što Obama i demokrate predlože i nada da će Obamina popularnost tokom narednih godinu i po dana pasti. Plan je prošao i bez glasova republikaca u Domu predstavnika dok je u Senatu troje republikaca glasalo za plan. Obama je plan potpisao 17. februara. Iako je plan prošao, republikaci su dobili mediski rat, stimulans je podržala samo polovina stanovništva, a Obamin rejting je pao za skoro 10%.

A onda je došao utorak.Obama je u svom govoru trezveno govorio o ekonomskoj situaciji, o ratu u Iraku i Avganistanu, o lošem stanju unutar školskog u zdravstvenog sistema, ali je naglasio da je Amerika prolazila i kroz gore periode tokom svoje istorije i da je uvek uspevala da prevaziđe svoje problem. Najvio je dalju pomoć ekonomiji, reformu zdravstvenost sistema (mesto koje je ostalo upražnjeno nakon povlačenja Dašla i dalje čeka kandidata koga će Obama uskoro nominovati), čak i napredak u traženju leka za rak. Najavio je i povećanja broja trupa u Avganistanu, o čemu je govorio i za vreme kampanje.

Pomenuo je i povlačenje iz Iraka. Obamina administracija je iskoristila to što je pažnja javnosti usredsređena na njegovo obraćanje Kogresu da pusti u javnost svoju odluku u vezi Iraka. Rok od 16 meseci koji je Obama za vreme kampanje najavio kao krajnji za povlačenje iz Iraka je promenjen i sada iznosi 19 meseci, s tim što će 50.000 vojnika ostati u Iraku i nakon isteka tih 19 meseci, navodno kao pomoć Iračanima. Te trupe navodno neće biti borbene. Ovaj pokušaj “sahranjivanja” loše vesti je bio svojstven Bušovoj administraciji, a tokom kampanje Obama je govorio o promeni te prakse. Naravno, odlaganje od tri meseca ne dovodi u pitanje Obaminu odlučnost o povlačenju iz Iraka, ali ovaj slučaj nažalost možda nagoveštava da novo doba “transparentnosti i odgovornosti” koje će se ustanoviti za vreme Obamine administracije neće nastupiti baš odmah.

Iz govora pred Kongresom ostaće upamćena i jedna rečenica koja se nije direktno odnosila na ekonomiju ili politiku, a bila je upućena mladima Amerike:

“Znajte da od sada,ako odlučite da odustanete od školovanja, vi ne dižete ruke samo od sebe, već i od Amerike”. Ta rečenica će širom Amerike u narednim mesecima i godinama biti ponavljanja od strane roditelja, učitelja, prijatelja, sveštenika.Ta rečenica možda najbolje opisuje snagu, ambiciju i veru koje Obama ima u sebe, svoju administraciju i svoju naciju tokom ove krize.

 
Peščanik.net, 02.03.2009.