Srebrenica, Boryana Katsarova
Srebrenica, Boryana Katsarova

Parafiranje sporazuma u Briselu iznenadilo je mnoge, ali očigledno najviše one koji su i sami tokom proteklih devet meseci učestvovali u vršenju vlasti, sledeći politiku premijera i njegovog prvog zamenika. Zbog toga je Aleksandar Vulin, šef Kancelarije za Kosovo i Metohiju, podneo teatralnu televizijsku ostavku, stavljajući do znanja gledateljstvu da on ceni Aleksandra Vučića, ali da više ne može da ga prati jer je sa Srbima na severu Kosova sklopio drukčiji sporazum. Slično se ponašao i njegov zamenik Krstimir Pantić koji je kao odgovor na sporazum predložio formiranje SAO KiM. Ovo nisu usamljeni primeri razmimoilaženja unutar SNS. Svaki iznenadni politički gest mogao bi dovesti do novog trenja. Tako bi tobožnje izvinjenje Tomislava Nikolića “zbog zločina koji je izvršen u Srebrenici” moglo nepovoljno uticati na njegovog bliskog saradnika koji se sada nalazi na čelu Službenog glasnika – Radoša Ljušića. Naime, on je baš u vreme predsednikovog nemuštog izvinjenja, počistio još jedan nepodoban projekat, vodeći se političkim kompasom koji je do juče pokazivao da su on i Tomislav Nikolić na istom kursu.

Radoš Ljušić je zapravo loše reagovao na dva izdavačka projekta koja je zatekao u Službenom glasniku, od kojih je jedan već bio realizovan dok je drugi još uvek čekao na to. Reč je o nevelikoj knjižici, manifestu antifašiste i levičara Stefana Hesela Pobunite se!, koja je za kratko vreme u svetu prodata u milionskom tiražu. Kod nas je objavljena u koprodukciji VBZ-a i Službenog glasnika, u nadi da će ovaj izdavački evropski hit i u zemljama bivše Jugoslavije naići na plodno tle. Međutim, heselovski poziv na pobunu nije prepozant kao interesantno štivo, bar ne u prvom talasu ili bar ne onako kako se očekivalo. Zaista, mogao se pitati novi direktor Službenog glasnika, kome je uopšte potrebno nečije podbunjivanje “protiv sprege između političara i centara finansijske moći”, kada je u tome najveće zadovoljstvo bavljenja politikom. Stoga je Ljušić ovaj projekat proglasio štetnim po Službeni glasnik, a samim tim i po državu. Uostalom, ova knjiga od trideset strana štampana je na latinici koju je Radoš Ljušić dekretom zabranio još u novembru 2004. kada je ušao u Zavod za udžbenike. Drugi sporni projekat za direktora Službenog glasnika predstavljao je rukopis knjige Hafize Džanković Bajram u Beogradu, autorke poreklom iz Novog Pazara koja živi i radi u Beogradu. Zahvaljujući istupu Aide Ćorović, direktorke NVO Urban-in iz Novog Pazara, javnost je upoznata sa ovim slučajem koji bi inače ostao nezapažen u moru sličnih ljušićevskih čišćenja pod plaštom proceduralne greške. Naime, odmah pošto je Aida Ćorović iznela genezu projekta, koji je započela sa bivšim direktorom SG na prošlogodišnjem Sajmu knjiga, a koji je sada stopirao novi direktor iste kuće, oglasio se i Radoš Ljušić, pravdajući se kako “nema razloga da objavi Bajram u Beogradu jer nije bilo ugovora između SG I NVO Urban In, kojim bi se definisao njihov partnerski odnos”. Međutim, uvid u elektronski katalog Narodne biblioteke Srbije, mogao bi da nam pokaže da stvari drukčije stoje. Naime, pod imenom autorke Hafize Džanković, u širem zapisu, nalazimo da je knjiga katalogizovana 2012, te da ima svoj ISBN (978-86-83251-26-1) i ID broj (193954316), takođe da je reč o izdavačkoj koprodukciji Narodne biblioteke “Dositej Obradović” iz Novog Pazara, NVO Urban In i Službenog glasnika. Na kraju piše da bi ova knjiga proze od 92 strane trebalo da bude štampana na latinici u tiražu od 500 primeraka. Ovo nepogrešivo znači da je knjiga u trenutku izrade kataloškog zapisa već bila prelomljena i spremna za štampu, a samim tim i u izdavačkom planu ne samo Službenog glasnika. Međutim, zbog previranja u toj kući čekalo se na njen izlazak da bi se na kraju saznalo da zbog nepoštovanja procedure, knjiga Hafize Džanković neće biti štampana. S druge strane, zapaženo je okretanje Službenog glasnika ka produkciji knjiga sa kosovskom tematikom (Metohija: spomenici i razaranja, 316 str.; The Dečani Monastery, monografija, 534 str.).

Više je nego očigledno poreklo Ljušićeve “averzije” prema određenim projektima. Nevolja je u tome što se preigrao u revidiranju izdavačkog plana, a sve pod izgovorom ekonomske racionalizacije i poštovanja pravne procedure. U vreme kada je Tomislav Nikolić pokušao da izgovori javno izvinjenje za Srebrenicu, pokazujući iznenadnu volju da čak “pola sata priča o zločinima” iako mu se mnogo više “pričalo o budućnosti”, Radoš Ljušić je zapravo postupio u skladu sa starom politikom od koje dvojica čelnika SNS-a već neko vreme trapavo pokušavaju da se emancipuju. Na tom putu emancipacije, najteže je savladati lekcije iz antifašizma i suočiti se sa sopstvenom prošlošću. Radoš Ljušić ne samo da ne pokazuje volju za promenom, već, naprotiv, insistira na suzbijanju svega što nosi prizvuk elemenata te nove politike. S tim u vezi je i njegova izdavačka politika koju sprovodi u Službenom glasniku. Progon levičara i nesrpskih natruha iz izdavačke produkcije ne može dugo trajati ukoliko politika emancipacije od Šešeljevih velikosrpskih ideja bude i dalje na snazi u SNS-u. Dakako, ovde se radi o neizvesnoj promeni u hodu, sličnoj onoj koju trpe Rodrigezovi junaci u filmu Od sumraka do svitanja, samo u suprotnom smeru. U filmu, oni inficirani ujedom zombija i sami postaju zombiji. Poneki od njih, još neko vreme “pamte” svoju pređašnju ljudsku prirodu s kojom dolaze u konflikt. U našem filmu, stvar je obrnuta i mi upravo gledamo kako nekolicina aktera srpske političke scene, “inficirana” evropskom idejom, pokušava da se izbori sa nacionalizmom, koji je još uvek deo njihove politike. Možda o tome najbolje svedoči Nikolićev lapsus u jednom trenutku, tokom intervjua, kada kaže: “Eto, ja se izvinjavam zbog zločina koji je počinjen u geno…, u Srebrenici”. Radoš Ljušić je još daleko od bilo kakve transformacije. On lukrativno uživa u svom nacionalizmu, duboko verujući da u ovoj krčmi nikada neće svanuti.

Peščanik.net, 28.04.2013.


The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)