To je pravi program sa svim elementima koje takvi dokumenti podrazumevaju i naslovljen je – Načertanije za XXI vek. Koliko je to neko podražavanje onog glasovitog programa I. Garašanina, nije mnogo važno, ali se to jasno uočava i po sadržini i po stilu, pa čak i po jeziku kojim je pisan ovaj dokument. Program ima tačno trinaest tačaka i one su precizno formulisane. Zna se i to da je ovo nacrt, a da će program biti promovisan na dan Preobraženja Gospodnjeg 19. avgusta ove godine kada neki slave i rođendan bivšeg predsednika SRJ S. Miloševića koji je u zatvoru u Hagu.

Jedno je pitanje kakav je taj program a drugo – mnogo važnije – raspoloženje javnog mnenja koje ga prihvata bez neke dublje analize, čak i pre zvaničnog proklamovanja dokle bi rasprava – koje neće ni biti – trebalo da traje, kao što je to slučaj kada se nude ovako ambiciozni programi. A program se tiče ukupnog preuređenja srpske države i društva u celini. Temelji tog preobražaja nalaze se u “kosovskom zavetu” i nije sasvim jasno šta se pod tim podrazumeva, dok je sasvim jasno da je “svetosavlje” ideološki obrazac koji nikakve veze nema s delom i likom velikog svetitelja i prosvetitelja sv. Save Nemanjića. Najavljuje se nekakvo preispitivanje srpske kulture i prosvete – to su poznata shvatanja o Dositeju koji je oličenje zla zajedno sa Vukom i J. Skerlićem – pri čemu se najavljuje monistički kulturni obrazac koji se u kulturološkom smislu teško može braniti, odnosno što niko do sada – dok sve to nije tako počelo – nije ni pokušavao da dokaže. Osnovna ćelija društva bila bi “domaćinska porodica”, a društvo bi bilo organizovano kao neka “parohijalna zajednica-crkva”, ali ovo nije jasnije obrazloženo, posebno ne to kako bi takvo društvo opstalo u vrtlogu modernizacijskih procesa koji se ne mogu izbeći.

U programu se posebno mesto daje jednoj istorijskoj instituciji poznatoj pod imenom “crkveno-narodni sabor”, ali nije jasno da li bi takav sabor bio institucija paralelna modernom parlamentu ili bi ostao u okvirima Crkve kao institucije, kao što je oduvek i bilo i kako bi trebalo da bude u modernom društvu. U svakom slučaju, program je zaista ambiciozan i tek će buduća rasprava moći da ponudi neke odgovore koji su inače nužni kada se radi o ovakvim dokumentima. Ne vidi se, istina, da iza ovog programa stoji čitava SPC, ali se vidi da su njegovi tvorci negde u famoznim “paracrkvenim formacijama” koje su dosta prisutne u našem javnom životu. Nisu mnogo važne ni primedbe koje bi se mogle uputiti tom programu – da je preambiciozan i utopijski – ali je važno znati o nečem drugom, mnogo važnijem i to poviše – programi, naime, mogu biti ovakvi ili onakvi, ali je bitno koje će društvene snage i institucije stati iza programa. Te bi snage morale imati uporište u biračkom telu i široku podršku javnosti. Za sada, čudni vladika Atanasije nudi samo jedno svoje viđenje pravne države u kojoj bi se sudilo “kao Karađorđe što je sudio”.*)

*) S ovim vladikom bez katedre i ideologom nemoguće je razgovarati o nečem ozbiljnom, pa ipak, makar nešto bi se moralo reći i o njemu. Dana 4. 03. 2004. on je harangirao masu oko hiljadu studenata BU protiv ovog saradnika Republike i tu je sebe nazvao “ikonom božjom” a nas “izdajnikom naroda” uz neopisive besmislice i laži. Poslednji put smo nešto slično čuli od Rankovićevih udbaša pre mnogo godina. Ako bi mu neko – što nije isključeno – zatražio da na sudu objasni kada smo mi izdali narod i državu, ne znamo kako bi on to dokazao, ali sada je on moćnik i to je nemoguće. Svaki manastirski tipik za ovo predviđa strogu epitimiju, no on je ikona i njemu niko ništa ne sme.

Republika, mart 2004.

Peščanik.net, 15.03.2006.


The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)