Svim čitateljima Novosti katoličke vjeroispovijesti želim čestit Božić – rekao je Božo Petrov u ekskluzivnom razgovoru koji s njim nismo vodili. Na upit želi li već sada čestitati Božić i čitateljima pravoslavne vjeroispovijesti, odgovorio je da još nije vrijeme da se bavi svjetonazorskim pitanjima. Kako se vjerojatni budući mandatar hrvatske vlade očitovao o ostalim temama, pročitajte u nastavku intervjua.

Gospodine Petrov, budući da su dugotrajni i naporni pregovori oko formiranja vlade ušli u završnu fazu, kakva je Vaša ucjena o ovome što je dosad učinjeno?

Mogu ucijeniti da smo se primakli jako blizu cilju i da ćemo ostvariti ono što smo zacrtali. Znam da su građani nestrpljivi, ali siguran sam da će se, kada sastavimo vladu i započnemo reforme, s ovom ucjenom složiti. Bilo je, naravno, velikih teškoća, uspona i padova, naročito smo mi u Mostu bili izloženi napadima i medijskim opstrukcijama, no sve smo to izdržali dostojanstveno i jedinstveno. Prema tome, moja ucjena je pozitivna.

Tko je, po Vašem mišljenju, u ovim pregovorima ispao veći šupak, Milanović ili Karamarko?

Mi smo s obojicom vodili razgovore kao da su podjednaki šupci. Nismo tu željeli praviti razliku, nego imati iste kriterije za sve. Jer naša ambicija je bila vlada nacionalnog jedinstva, dakle postizanje zajedništva svih šupaka u interesu građana i hrvatskoga naroda. Ako je tijekom procesa pregovaranja neki od šupaka otpao, mi mu ostavljamo otvorena vrata da nam se pridruži.

S obzirom na to da ste uoči izbora potpisali izjavu kod javnog bilježnika da nećete koalirati ni s HDZ-om ni sa SDP-om, niste li svojim kasnijim inzistiranjem da koalirate i s jednima i s drugima ispali veći šupak od svih?

To je argument kolega i prijatelja koji smatraju da sam u ovome trenutku najpogodnija osoba za dužnost premijera, s čim se u danim okolnostima mogu složiti. Ne želim bježati od odgovornosti.

Ako s tek desetak posto glasova osvojenih na izborima postanete premijer, ne čini li Vam se da bi time bila iznevjerena volja birača?

Birači su svoju volju iskazali na izborima, a izbori su se održali prije gotovo dva mjeseca. Mi ne možemo ići naprijed ako ćemo se stalno vraćati u prošlost. Ovoj zemlji su nužne temeljite promjene i reforme. To nećemo postići ukoliko se budemo iscrpljivali u jalovim raspravama o tome što je bilo prije sedamdeset godina, ili prije dvadeset godina, ili prije dva mjeseca.

Zašto promjene koje namjeravate provesti nazivate reformama, a ne nekako drugačije?

Kako drugačije?

Na primjer, idiotarijama?

Možemo to zvati i idiotarijama, nemam ništa protiv. Otvoreni smo za razgovore o terminologiji, iako bih tu stvar prepustio lingvistima. Nama je bitno da se te reforme, odnosno te idiotarije, doista provedu. Jer svima mora biti jasno da Hrvatska bez idiotarija nema budućnosti.

Može li nam, dok ovako ugodno razgovaramo, gospodin Lovrinović donijeti kavu?

Može. Ivane, donesi nam po kavu!

Što mislite o izjavi članice Mosta Ines Strenje Linić da je Mirko Norac, unatoč tome što je osuđen za najteže ratne zločine, častan čovjek?

Svatko ima pravo na vlastito mišljenje. No moj je stav potpuno suprotan onome gospođe Strenje Linić. Ona smatra da je general Norac častan čovjek, a ja, obratno, držim da je častan čovjek general Norac.

Što kažete na optužbe da Vašim postupcima dirigira vrh Katoličke crkve?

Sve o tim optužbama rekao sam ove nedjelje na ispovjedi u Crkvi sv. Ilije u Metkoviću. Nemam tome što dodati.

Kakav je Vaš stav o dvojezičnim natpisima u Vukovaru?

Nemam ništa protiv dvojezičnih natpisa, dok god su pisani latinicom i na hrvatskome jeziku. Ali ne bih se sada bavio svjetonazorskim pitanjima.

Dobro, vratimo se pregovorima. Do ovog vikenda predstavnici dviju velikih koalicija bez pogovora su prihvaćali sve Vaše ultimatume. Jeste li se umorili od tolikog ulizivanja?

Bilo je zaista iscrpljujuće. No ne mogu sebi dopustiti da klonem dok traje borba za prosperitet, budućnost i bolju perspektivu Hrvatske.

Što je perspektivno u tome da Vam čelnici SDP-a i HDZ-a ližu dupe?

Perspektivna je bila nada da će oni na tome poslu, u interesu Hrvatske, pronaći zajednički jezik.

Kako onda ucjenjujete odbijanje Tomislava Karamarka da sudjeluje u tripartitnoj vladi?

Ta me je njegova odluka neugodno iznenadila. Međutim, nisam više u poziciji da ucjenjujem gospodina Karamarka i njegove postupke. Čekaju me važniji poslovi.

Možete li barem komentirati njegovu izjavu da ‘svome predivnom ocu ne bi mogao pogledati u oči’ kada bi sjedio u vladi skupa sa SDP-om?

Nisam upućen u estetske kvalitete njegova oca. No po svemu izgleda da se političke navike u obitelji gospodina Karamarka prenose s koljena na koljeno. Zbog toga sam i očekivao da će biti postojaniji u klečanju.

Je li Vam Milanović u tom pogledu pouzdaniji partner, jer se čini da on prelazi s klečanja na puzanje?

Gledajte, mi smo jasno rekli da nas zanimaju isključivo reforme, ne bavimo se ni foteljama ni političkom trgovinom. Prema tome, očekujem od svih nas iz Mosta, pa i od naših političkih partnera, da budemo spremni na najveća odricanja u interesu boljeg sutra i reformiranja Hrvatske. A gospodin Milanović je dosad pokazao, kao i svi mi, kako je spreman odreći se svega, pa i rođenoga ćaće, da bi se dokopao vlasti.

Gdje je više Lovrinović s tom kavom?

Ivane, hoće li ta kava uskoro?! Ne znam što mu je danas…

Namjeravate li u dogledno vrijeme prestati zajebavati građane ove zemlje?

Mislite s kavom?

Mislim općenito.

Možemo to zvati i zajebavanjem, nemam ništa protiv. Otvoreni smo za razgovore o terminologiji. Iako ja čvrsto vjerujem da se radi o spašavanju. Od samoga početka nama u Mostu je upravo interes građana na prvome mjestu, jer imamo jasan program mjera spasa od propasti u koju je Hrvatska već zakoračila. Pritom se rukovodimo starom metkovskom devizom: ‘Kada narodu voda dođe do grla, popni mu se navrh glave!’

Hoćete reći da, usprkos svečanim proklamacijama, prije svega vodite računa o vlastitim guzicama?

Naravno. I po tome se bitno razlikujemo od ostalih političara. Jer oni misle na svoje guzice, a mi na svoje. Ne pada nam na pamet brinuti o njihovim guzicama, budući da nastupamo iz sasvim drukčije pozicije.

Što velite o ocjenama da se oduvijek znalo kako je politika kurva, ali da u Hrvatskoj nikada dosad nije bilo takvog kupleraja kao što je onaj u Smičiklasovoj ulici, gdje je smješteno sjedište Mosta?

Tko razmišlja na takav način ne treba ni dolaziti u Smičiklasovu. A ako ipak dođe – neka plati.

Gospodine Petrov, hvala Vam na ovom razgovoru koji nismo vodili.

Hvala vama. Sada ostaje na sličan način voditi i ovu zemlju.

Vjerujete da ćete biti uspješan premijer?

U to sam siguran. Najvažniji su vjera u reforme i timski rad. Ovo nije one man show nego one man dat. Uostalom, već u zadnja dva mjeseca, otkad Most vodi glavnu političku riječ u zemlji, Hrvatska bilježi značajan rast BDP-a.

Što je to BDP?

Božo dr. Petrov.

Novosti, 24.12.2015.

Peščanik.net, 24.12.2015.


PODRŽITE PEŠČANIK
The following two tabs change content below.

Viktor Ivančić

Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.

Latest posts by Viktor Ivančić (see all)

Author: Viktor Ivančić

Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.