Politički režim 2012. formiran je i zakonodavno. Jedva da je prošlo dva meseca od inauguracije Vladimira Putina, a novi-stari predsednik je izgradio kvazipravni sistem za borbu sa svime što u njegovom domaćinstvu može makar i malkice da zaliči na nešto alternativno. „Zakon o mitinzima – zakon o inostranim agentima – zakon o kleveti – zakon o informacijama“ čine četvorougaonik kojim se pokrivaju sve necenzurisane misli, izjave i po vlast „opasne“ delatnosti. Svoj su „okvir“ dobili oni koji bi da izlaze na trgove i oni što bi da se bave građanskim slobodama. Bilo kakva javna kritika vlasti bilo gde, pa i na internetu, sada se lako može prevesti na ravan krivičnog zakonodavstva.

Ovaj kvazipravni četrorougaoni ornament novog putinskog sistema, ukrašavaju još najmanje dva važna elementa. Prvi je žestoka no ipak nekako mlitavo motivisana represija svih istražnih organa. Spolja gledano, njima su na raspolaganje prepušteni veoma efektni instrumenti pritiska, kao na primer pretresi i hapšenja, no kada i protiv koga će se oni sprovoditi često ostaje dosta nejasno. Drugi je fundamentalistički obojena ideološka pratnja represije, ili tačnije rečeno – političko pravoslavlje. U zakonima to naravno ne piše, no očekivana presuda po predmetu Pussy Riot lako se može pretvoriti u presedan, i tako pravosuđu omogućiti da od sada pa na dalje važi sledeće pavilo: pipne li ko u pravoslavlje – ima da mu sleduje krivično kažnjivo „potkopavanje vekovnih temelja Ruske pravoslavne crkve“ (ovo je citat!).

To jest, za istražne i pravosudne organe više ne važi krivično pravo primereno svetovnoj državi, već nekakav „pravoslavni šerijat“ koji su oni sami izmislili.

To što je operativni sistem Putin 3.0 izuzetno brzo postavljen označava samo jedno: volodinski (Вячеслав Володин) stručnjaci za represivno zakonodavstvo uključili su sve svoje stvaralačke snage i već noćima jadni oka ne sklapaju. A tempo kojim se predloženi zakoni izglasavaju svedoče ne samo o trulom ponašanju dimskih „opozicionih frakcija“, već nas tvrdoglavo podseća i na to da je osim falš vlasti, na ovim poslednjim falš izborima izabrana i falš opozicija.

Današnja Duma je, po svoj prilici, najgora od svih dosadašnjih. Njeni novi simboli su „radnik i kolhoznica“ – deputati Sidjakin i Jarovaja, a na sva ostala pitanja mogu nam odgovoriti samo politički antropolozi. Samo nam ozbiljno naučno istraživanje može dati odgovore na pitanja koja se tiču formiranja čoveka novog tipa, nove vrste koju za sada možemo nazvati – deputat Federalne skupštine 2012.

Novi sistem se po svemu sudeći već dosta jasno odredio šta će činiti po pitanjima ekonomije, odnosno privrednog gazdovanja u širem smislu reči. A odgovor je – ama baš ništa! To se najbolje da videti na primeru penzione reforme koja se svela ne samo na potpuno odbacivanje principa racionalizacije putem investicionih fondova, već i na vraćanje sovjetskog sistema čiste raspodele. To će već za nekoliko godina dovesti do kolapsa penzijskog fonda i veoma niskog koeficijenta nadoknade iz aktivnih resursa (visina penzija u odnosu na visinu zarada radno sposobnog dela stanovništva). No to će biti posle. A sada? Kao da sledi svu pikantnu izvitoperenost aktuelne situacije posle potopa grada Krimsk, sva strategija sadašnje novoizabrane vlade je život od danas do sutra, a po logici markize de Pompadur: „Apres nous, le deluge!“ – Posle nas, potop.

Između ostalog, operativni sistem Putin 3.0 je na svetlo dana izašao s ambicijama da preuzme inicijativu od novonastale, realne opozicije. Prema podacima Fonda za istraživanje javnog mnjenja (ФОМ), elektoralni rejting Putina je pao na nivo koji je otprilike isti kao onaj iz letnjih meseci prošle godine (47 odsto), ali je zato znatno viši od onih pokazatelja koji su važili u decembru 2011 (43 odsto, istorijski minimum).

Sada je lopta na polovini terena koji pripada protestnom pokretu.

 
Andrej Kolesnikov, Новая Газета, 16.07.2012.

Prevod s ruskog Haim Moreno

Peščanik.net, 23.07.2012.