Nije jasno na osnovu kojih kalkulacija se daju izjave o gubicima i dobicima smanjenja carina na uvoz robe iz Evropske unije? Najpre, o čijim se dobicima i gubicima govori? Carinu plaćaju potrošači zemlje uvoznice, što znači da manji budžetski prihod od carina predstavlja dobitak potrošača budući da kupuju uvoznu robu jeftinije.

Moglo bi se dokazivati da je važnije plaćati penzije nego imati niže cene, ali javni se prihodi mogu obezbediti drugim poreskim izvorima. Na primer, takvim koji ne oporezuju i penzionere višim cenama uvezene robe. Potom se govori o gubicima proizvođača. Njih bi više carine štitile od strane konkurencije. Ovako, ako nema carinske zaštite, sve će, kako se kaže, oterati u gubitke jeftinija roba iz uvoza. Ovo je, strogo rečeno, nemoguće, jer se uvoz plaća prihodima iz izvoza. Tako da bi povećana konkurencija dovela do toga da se proizvodi ono u čemu zemlja ima komparativnu prednost. Ukoliko se želi njena promena, recimo tako što se neće konkurisati jeftinom radnom snagom već znanjem, potrebno je ulagati u znanje.

Carine tome ne pomažu. Ima onih koji traže i devalvaciju i više carine. No, ako zemlja ima svoj novac, ono prvo, dakle odgovarajući kurs, jeste dovoljno. Recimo, sada je kurs 108 dinara za evro, a bio je oko 82 kada je počelo smanjivanje carina na uvoz iz EU. To je devalvacija od oko 30 odsto, a to je isto kao opšte povećanje carina za 30 odsto. To je nekoliko puta više od smanjenja carina do kojih je došlo. Uz to, slabiji kurs pomaže izvoz, dok carine mogu da imaju suprotan efekat zbog rasta cena. Takođe, EU je jednostrano uvoz iz Srbije oslobodila carina kao prvi korak u uspostavljanju sistema slobodne trgovine. Ako bi se te carine vratile, izvoz iz Srbije bi svakako trpeo.

Potpuno je nejasno kako se, kada se sve to uzme u obzir, dolazi do računa da Srbija gubi zbog nižih carina na uvoz iz EU?

 
Blic, 15.02.2012.

Peščanik.net, 15.02.2012.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija