Tommy Ingeberg http://bit.ly/TLgVH3

Otkako je prvi demokratski izabran predsednik zbačen u vojnom puču pre godinu dana, Egipat trpi brutalnu represiju. Procenjuje se da su bezbednosne snage hladnokrvno ubile više od dve i po hiljade demonstranata; broj žrtava je u stvarnosti verovatno mnogo veći. Najmanje 20.000 ljudi je uhapšeno.

Više od hiljadu političkih aktivista osuđeno je na smrt. Tortura je neobuzdana, osnovne slobode sasvim uskraćene. Troje novinara al-Džazire uhapšeno je prošlog meseca zbog „širenja lažnih vesti“. Izvođač puča, general Abdel Fatah al-Sisi, postao je predsednik zahvaljujući podršci od čak 96% u farsi od izbora pošto je zabranjena stranka Muslimanske braće njegovog prethodnika Muhameda Morsija.

To je režim koji će Toni Bler – inače mirovni izaslanik „Kvarteta“ Amerike, UN, EU i Rusije za Bliski istok – savetovati za „ekonomske reforme“ u okviru programa koji finansiraju Ujedinjeni Arapski Emirati. Bivši britanski premijer ranije je već pozdravio puč kojim je zbačena izabrana egipatska vlada, kao „apsolutno nužan za spas nacije“.

Nekadašnja zvezda Novih Laburista pružiće „svu svoju raspoloživu pomoć“ ne bi li pridobio međunarodnu finansijsku podršku za egipatsku diktaturu. Naravno, čovek od kojeg zapadni mediji stalno traže mišljenje o svemu, od Evrope do islama, ne učestvuje u tome zbog „lične koristi“ i ne planira da „zaradi na Egiptu“.

Indicije o motivima, međutim, leže u „poslovnim mogućnostima“ i u Zalivu i u Egiptu o kojima privatno govori Blerovo osoblje, na raspolaganju onima koji podrže Sisijev režim. Saudijska Arabija i UAE pomažu Egipat zato što smatraju Muslimansku braću smrtnom pretnjom opstanku svojih autokratija.

Državni fond iz Abu Dabija već isplaćuje Bleru više od milion funti godišnje. Rečima jednog od bivših Blerovih bliskih saradnika, „sklopljen je posao“ koji „kombinuje egzistencijalnu borbu protiv islamizma i poslovne mogućnosti od kojih ide voda na usta, u zamenu za onu vrstu uverljivog zastupanja kojim je pomagao Džordžu Bušu Mlađem oko Iraka“. Ne čudi onda ni da se Bler sprema da otvori kancelariju u UAE.

Posle odlaska sa mesta premijera, Bler je zaradio na mnogim drugim represivnim režimima, od Kazahstana i Kuvajta do Kolumbije – kao i od banaka i korporacija. Angažman za Nursultana Nazarbajeva, diktatora u naftom bogatom Kazahstanu, doneo mu je 13 miliona dolara u vreme kada je režim slamao građanske slobode.

Šibicarenje za Sisija u ime vladara iz Zaliva koji i sami sprovode žestoku represiju, međutim, postavlja novi standard. Egipatski režim nije samo autokratski. Način na koji je aktuelni predsednik Egipta zbacio izabranu vladu podseća na Pinočea, uz prateće krvoproliće jednakih razmera.

Egipat je takođe od ključnog značaja u bliskoistočnom konfliktu, dok je njegova vlada izraelski saveznik. Sukob interesa Blerovog rada za regionalne diktatore i njegove uloge bliskoistočnog mirovnog izaslanika – a koju palestinski lideri najčešće opisuju kao beskorisnu ili kao puko prenošenje izraelskih zahteva – toliko je ekstreman da se graniči sa nadrealnim.

To je političar koji je predvodio invaziju na Irak na osnovu potpuno lažnih tvrdnji, po ceni od najmanje pola miliona mrtvih, čime je praktično doveo al-Kaidu u ovu zemlju i uzgajao virus razdora koji sad ponovo slama Irak, radeći u dosluhu sa torturom i kidnapovanjem – i koji ne samo da i dalje podržava raspaljivanje vatre u regionu već priziva širenje požara kroz nove ratove i intervencije.

Dok odluku o invaziji na Irak Bler danas brani činjenicom da je makar diktator Sadam Husein zbačen sa vlasti, istovremeno koristi svoju međunarodnu poziciju da se preporuči drugim diktatorima i umnoži prihode do visine koja sad već doseže oko 20 miliona funti godišnje.

Podrška koju su arapske tiranije imale na Zapadu bila je ključni faktor za rast terorizma kakav sprovodi al-Kaida, a kojem se sada u čitavom regionu, uključujući Irak, udahnjuje nov život upravo saučestvovanjem u svrgavanju demokratske islamističke vlade u Egiptu.

Uz podršku reakcionarnog centra u Zalivu – čiji se maligni, naftom podmazani uticaj oseća širom britanskog establišmenta – Bler je sada vodeći međunarodni glasnogovornik zapadne imperijalne arogancije i suzbijanja demokratije na Bliskom istoku, maskirane u borbu protiv islamizma.

Postao je oličenje korupcije u srcu britanskog javnog života. To ne znači da je Bler učinio nešto nezakonito. Pritom, ne tiče se samo ogromnih prihoda, sedam kuća, službe u JP Morganu vredne dva miliona funti ili trgovanja svojim uticajem i podrškom sa korumpiranim, autoritarnim vladama – što je sve zasnovano na kontaktima koje je uspostavio kao izabrani britanski politički lider.

Bler je odigrao i ključnu ulogu u urušavanju javnih institucija kod kuće, kada su privatizacija i pumpanje Sitija pod Novim laburistima ubrzali korporativnu kolonizaciju vlade i razmenu službenika između javnog i privatnog sektora, što političarima i državnim službenicima donosi bogato plaćena mesta u industrijama koje su prethodno regulisali.

Konzervativci Dejvida Kamerona, koji i sami održavaju intimne veze sa autokratijama iz Zaliva, unapredili su dalje ovaj proces; njihovu zavisnost od finansijera i milijardera iz Sitija pokazala je svita koja je prošlog leta na samo jednoj donatorskoj večeri prikupila pet miliona funti za stranku.

Ipak, Toni Bler je oličenje ove povezanosti javnog i privatnog sektora u globalnim razmerama. Kad premijeri jednom shvate da se mogu obogatiti ako igraju za odabrane kompanije i države, to postaje navika. „Ekonomske reforme“ koje će Bler gurati u Egiptu nesumnjivo će podrazumevati onu vrstu privatizacije i deregulacije kojoj je svrha da donese profit njegovim sponzorima, a koja se pokazala tako razornom kod kuće. Uticaj na nasleđe Novih laburista oko kojeg njegovi saveznici toliko brinu, ne može biti jasniji.

Što se nas ostalih tiče, Blerovo bogaćenje od korporacija i diktatura degradiralo je instituciju premijera. Da bi se šteta ispravila biće potrebna temeljna promena političkog usmerenja. Sam Bler se nikada neće otarasiti zahteva da odgovara za ratne zločine – čak ni u sistemu koji mu presudno ide na ruku.

Međutim, njegova uloga mirovnog emisara na Bliskom istoku jeste skandal i uvreda za ljude tog regiona. Potrebno je lišiti ga svakog traga javnih ovlašćenja. Otkaz Bleru je sada i moralna i demokratska nužnost.

The Guardian, 02.07.2014.

Prevela Milica Jovanović

Peščanik.net, 06.07.2014.