E moj druže Lapčeviću, nije lasno u politici se snaći.
iz govora Nikole Pašića u skupštini

U ovoj božjoj zemlji svi gledaju istini u oči – i bezmalo svi lažu i zamajavaju narod pritisnut svakojakim nevoljama u krizi.

Godinama to traje i ništa se ne menja. „Milije mi videti jednog umnog i mudrog Rajačića“, uzvikivao je još starac Dositej, „nego sva četiri vaseljenska patrijarha zaredom“. Starac je govorio o prosvećenom J. Rajačiću u Vojvodini, dok su kaluđeri siktali na njega – a kako tek danas sikću na ovog prvog ministra prosvete u Srbiji. Dositej je istini gledao u oči i nije lagao, a ovo danas u Srbiji je prevršilo svaku meru. Svi vide istinu o tome gde smo i kako smo, a lažu li lažu. Sa izbledelih plakata i danas nas gleda u oči doktor K. Znao je sve, ali je godinama igrao žmurke sa onima iz Haga i sve zamajavao – i još se umorio nije. A ono gore uzviknuo je N. Pašić obraćajući se poslaniku D. Lapčeviću koji je govorio da su ratni zajmovi laž, jer se sprema osvajanje dobrog dela Balkana, sve tamo do Makedonije i dalje. Bio je N. Pašić državnik, ali je za sebe govorio da je samo „nacionalni radenik“ a ne neki Dizraeli. Bili su skromniji i drugi u tim vremenima – Lenjin je u administrativnom kartonu vlade za sebe napisao da je „literator“ – što će reći publicista – iako je bio pravnik i izgubio prvu parnicu kao advokat. Na pitanje koje strane jezike govori – a dobro se služio nemačkim i francuskim – napisao je „nijedan“. Danas u Srbiji u vladi sedi kao ministar kulture – kod De Gola je to bio A. Marlo – jedan koji češlja bradu u dva dela kao Pašić. On za sebe mirno kaže da nije završio neku višu školu, ali u rubrici zanimanje ispisuje – „državnik“. Ovde je svaki ministar državnik. I. Dačić više nije siguran koji mu je resor, jer on sve radi i za sve je ministar. Ravna i penzijski sistem i spoljnu i svaku drugu politiku. I on vidi istinu – u to smo sigurni – ali mu na pamet ne pada da kaže šta je šta i ko je ko. Šta sve nije činio sa tužnim Kosovom i kako ga sve nije rešavao, a Kosovo stoji tamo gde je i bilo, sa svim Albancima i Srbima i drugima. Zna istinu u Vuk. J. sa čijim se imenom i prezimenom i funkcijama svi zabavaljaju, tako da nas to nervira. Jedni njegovo ime ispisiju kao V. J. drugi kao VukJer, a najdalje je otišao neki šaljivdžija – taj nas posebno nervira – koji njegovo ime ispisuje kao VUK KIM JU. Nije to pakosna aluzija na počivšeg „dragog vođu“ u Koreji – ne dao bog – ali smo mi u toj transkripciji i transliteraciji razumeli samo jedno – ono KIM je valjda kratica za Kosovo i Metohiju koja je u upotrebi. Bavi se naš spoljni ministar uglavnom Kosovom i ništa uradio nije, iako zna kako stvari u južnoj i neprežaljenoj nam pokrajini stoje. Jer i tamo su državnici na barikadama, koji ne zarezuju ni Beograd, a kamoli Berlin i Pariz.

Ima još bizarnijih stvari u političkoj palanci koje ćemo samo pomenuti, jer ih shvatiti baš ne možemo.

Pohodio je prvak SNS-a Novi Sad i nasred šora izjavio nešto što je mnogo i za presvučenog radikala Tomu Grobara, kako ga narod od milošte zove, uoči izbora posebno: „Vojvodina će imati prava koja je stekla i niko na bilo koji način neće moći da joj to uskrati. Neka Vojvodina bude pokretač razvoja i lokomotiva ulaska Srbije u EU“. To ne govori neki ostrašćeni autonomaš, već prvak SNS-a. Reči su razumne i tako bi trebalo da govore svi, ali kako u to poverovati – i kako u to da poveruje neki Amfilohije, to niko živ ne zna. Jedino moguće objašnjenje kojim raspolažemo jeste: bliže se izbori pa valja i tako reći i tako zamajavati svet dok se ne dođe na vlast. Ili je to ono iz Orvela – rat je mir a istina je laž. Palanka je neizučen fenomen, iako su se mnogi trudili oko te fenomenologije palanačkog političkog uma i političkog zaumlja. Da se ne ogrešimo o T. Nikolića, sačekajmo da vidimo iza izbora kako će govoriti i činiti. A kada političarima verovati – da li kada lažu ili kada i neku istinu kažu – nije lako odgovoriti.

Bilo kako bilo, oni najviše lažu uoči izbora ili Božića i valja biti na oprezu.

I jedna napomena:

Kada se upotrebi sintagma palanački um – i mi smo je koristili – valja imati na pameti ono što Nemci zovu – Die Zerstörung der Vernunft, odnosno razoreni um. To koristi i Lukač u svojoj knjizi i valja imati na umu da je palanka postojbina razorenog uma i ona je sama sebi dovoljna onako zatvorena u sebe. O tome posle Dositeja najbolje u nas pisao je pokojni R. Konstantinović.

Zapisi iz palanke

Peščanik.net, 01.01.2012.


The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)