Na Juvenalov vapaj – Hleba i igara – Srbija je posle dve hiljade godina uzvratila saborom trubača u Guči, ali i poskupljenjem hleba. U petak 13. avgusta „počela je jubilarna 50. Guča“, izbrojali su svi mediji u Srbiji. Sabor, koji je završio 22. avgusta, otvorio je ministar Milutin Mrkonjić, ljubeći trubu. Predložio je predsedniku Srbije Borisu Tadiću da Sabor odlikuje Ordenom predsednika Republike. Iako su ga organizatori najavili, Tadić nije otvorio limenu feštu.

Odsvirana je saborska himna Sa Ovčara i Kablara, koja je u partizanskoj verziji glasila: „Sa Ovčara i Kablara, čobanica progovara/Druže Tito, bijela lica, kad ćeš doći do Užica“, a u Prvom svetskom ratu je glasila: „Sa Ovčara i Kablara/Suzbih Švabu i Madžara“.

Takmičilo se 10.000 trubača. Falš notama odsvirana je ona za razdrljeno junačenje: „Srpska se truba s Kosova čuje/Srbina svakog da obraduje/Trubite braćo, silnije, bolje/opet je srpsko Kosovo Polje“.

U gučanskoj crkvenoj porti okretali su se u istom smeru jaganjci i prasići. Za deset dana glavom je platilo oko 400 jagnjadi, a za 600 prasadi jabuka porumenela od vatre bila je poslednji obrok.

Velimir Ilić, bivši ministar za infrastrukturu i kapitalne investicije i bivši domaćin Sabora pobunio se što se fešta kojoj ne predsedava održava u vreme posta. Ramazanski post počeo je pre Sabora, Gospojinski je bio kasnije, pa se Ilić, koji je vređao ministra Rasima Ljajića po verskoj i nacionalnoj osnovi kad je potpisivao pozivnice za proslavu Dana državnosti Srbije, opredelio za narodni teferič, umesto za pravoslavno veselje.

Prvi gučanski sabor bio je u porti crkve božijeg kurira, koji golim okom raspoznaje bezgrešno začeće – Crkvi sv. Arhangela Gavrila 14. oktobra 1961. godine. Ovogodišnji Sabor možda je i poslednji, jer se njegov organizator – Centar za kulturu, sport i turizam opštine Lučani sudski spori s Organizacijom muzičkih autora Srbije (SOKOJ) zbog para – duguje 34.000 eura samo za 2009. godinu.

Fabrika baruta Milan Blagojević – Namenska u Lučanima nema 846.000 eura na ime poreza na zarade, pa fabrički sindikalci demonstriraju po fasadama: „Milan Blagojević radi, a Guča se gradi”. Predsednik opštine Lučani Slobodan Jolović najvažniji je u organizacionom odboru Sabora trubača.

Ove godine je Sabor privukao oko 800.000 ljudi, a zaradio oko 40 miliona eura. Saborom u Guči najviše se okoristila država. Porez na dodatu vrednost od ugostiteljskih i trgovinskih delatnosti ubacio je u državni budžet oko 20 miliona eura. Pokrovitelj Sabora je Vlada Srbije.

Za razliku od 2006. kada je jedan posetilac ubijen, svi su se živi vratili s ovogodišnjeg Sabora. Za razliku od 2008. ni jedan ubica nije se krio na Saboru.

Policija je posle osam dana privela dve žene iz Aleksinca, koje su podvodile decu razularenim gostima. Petogodišnji sin jedne je plesao pored kartonske kutije, u koju su građani raspojasani i ispod pojasa bacali novac. Trogodišnja devojčica polugola je igrala na kafanskom stolu.

Nekoliko metara od spomenika trubaču, devojčica stara četiri godine, s bleštavom maramom oko struka, tresla se od hladnoće, a ne u ritmu muzike.

Šestogodišnja S. iz Lajkovca igrala je u kafanama i na ulici. Kaže da joj hleb oduzimaju starije plesačice.

Sokaci Guče ostali su lepljivi od piva, ostataka hrane i fekalija. Saboraši su vršili nuždu iza zgrada u centru, na ulici, pored spomenika… Poseta javnom toaletu odakle se širio nezgodan miris koštala je tri eura. Izdašna vanpansionska potrošnja.

Dragačevski sabor trubača laureat je Vukove nagrade za 2009, koju dodeljuje Kulturno-prosvetna zajednica Srbije „za opšti doprinos srpskoj kulturi“.

„Hajdučki ćevap“ se u Guči prevodi kao „gerila kebab“.

Suvenira je bilo raznih – četničkih zastava, majica sa ljubavnim porukama za Ratka Mladića i Radovana Karadžića, bista đenerala Draže, dukseva s Arkanovim likom. Četvrtog dana Sabora u Beogradu je objavljeno da postoje snimci na kojima Arkanovi dobrovoljci u Hrvatskoj 1991. godine ubijaju civile. Na jednom snimku Željko Ražnatović posmatra ubistva.

Na drugim majicama je naštampano „Hvala Bogu što sam Srbin“, „J…. zemlju koja Guču nema“, „Volim taštu kao ‘koka kolu’, hladnu i na stolu“, „Ako mi pozajmiš 100 evra, biću ti dužnik do kraja života“, „Ne možete da preplivate ono što ja mogu da popijem“, „Kad sam pročitao da je alkohol štetan, više ne čitam“, „Neka nam Bog Guču čuva, jedino se još u njoj legalno duva“…

Veseli, nabildovani promilima igrali su po stolovima, grlili zidove, pijani su bauljali po pločnicima i livadama, svadbarski kupus krčkao se u ogromnim zemljanim loncima, rakija se služila i u epruvetama, striperi su plesali na šanku goli do pojasa sa dve oskudno obučene djevojke simulirali seksualni odnos, igračice se uvijale na šipci, devojke na stolovima štedljivo obučene, ali s krstovima gde im mesto nije, plešu sa dairama ili kriglama piva, uvijaju se oko znojavih trubača izlepljenih hiljadarkama… Masa ljudi u najsrdačnijem odnosu s maliganima, vrišti i aplaudira…

Saobraćajna policija ulovila je 712 pijanih, a stotinak se treznilo u policijskoj stanici. Apatinska pivara poklonila je deset alkometara Ministarstvu unutrašnjih poslova Srbije kako bi „podigla svest o značaju odgovorne konzumacije alkoholnih pića“.

Za deset dana popilo se oko 800.000 litara piva, oko 40.000 ljudi igralo je kolo, što čini kolonu dugačku šezdesetak kilometara. Gučijada je najavljena Kumovijadom u šahu, takmičenjem zdravičara, narodnim višebojem, izborom najlepše narodne nošnje.

Gosti Sabora u Guči bili su Meri Vorlik, američka ambasadorka, Nataša Mičić, bivša predsednica Građanskog saveza Srbije, Čedomir Jovanović, uzdanica proizvođača fancy garderobe i sledbenika vizije Zorana Đinđića, Dragan Marković Palma, Arkanov saborac, kum i osnivač stranke koja se udružila sa strankom Vojislava Šešelja. Ivica Dačić, sada ministar policije i potpredsednik Vlade, najdarovitiji učenik Slobodana Miloševića, na koga je počeo i fizički da liči. Za uspomenu sa Sabora uzeo je majice sa natpisima „Seks mi ne treba, Vlada me j… svakog dana“ i „Josip Broz dobar skroz“.


Srbija do Tutankamona

U čast Sabora, reči uzete iz SPC pojmovnika, otvoren je Muzej trube u zgradi nekadašnje osnovne škole, potom direkcije konfekcije. Najstariji muzejski eksponat je iz sredine 20. veka. U svetu je do juče postojao samo muzej trube u Bad Zakingenu i u njemu je najstarija truba iskovana sredinom 17. veka. Truba potiče iz 1500. godine pre naše ere. Trube su nađene u Tutankamonovoj grobnici, u Skandinaviji i u Kini. Evropski barok je „zlatno doba“ trube, a gusle enterijer srpskog nacionalno potlačenog bića. Kad je počelo ovogodišnje Svetsko prvenstvo u fudbalu, vuvuzele su proglašene za neshvaćeni srpski narodni instrument, iako kao „horna“ postoje u Latinskoj Americi, a baptisti kažu da pripadaju samo njihovoj crkvi. Kad je Srbija pre roka završila sa svetskim prvenstvom, na srpskom se „vuvuzele“ izgovaralo „kuku, lele“.

 
Monitor, 27.08.2010.

Peščanik.net, 29.08.2010.