Na sebi svojstven način, premijer je odgovorio svima koji su se pitali hoće li biti Parade ponosa. Neće je biti, jer je, po mišljenju premijera, „protivprirodni blud“ nedopustiv, i svi koji ga praktikuju biće kažnjeni. „Protivprirodnom bludu“ posebno su, smatra premijer, skloni članovi DS-a koji su sa SPS-om na vlasti u Beogradu, jer – ne možete biti na vlasti sa SPS-om i pri tom loše govoriti i o toj partiji i o njenom predsedniku. Ovo potonje je za premijera izgleda naročito ružno, pa je on svoje moralno zgražanje nad takvim ponašanjem izrazio poređenjem s „protivprirodnim bludom“. DS će zbog takve svoje moralne nakaznosti, dakle sklonosti ka „protivprirodnom bludu“, zaklinje se premijer, biti strogo kažnjen proterivanjem iz organa vlasti u Beogradu.

Na stranu sad što bi „moralno licemerje“ bilo precizniji termin za ono što je premijer u stvari hteo da kaže. Premijer je iskusan političar, on zna da skretanje pažnje na nečije licemerje kod nas ne bi imalo nikakav učinak, dok pominjanje „protivprirodnog bluda“ na ovdašnju kolektivnu svest deluje poput crvene marame pred zakrvavljenim očima razjarene rogate stoke.

„Protivprirodni blud“ je, međutim, jedan nezgodan termin s vrlo mračnom prošlošću, pa bi svako onaj ko ga upotrebi morao toga biti svestan. U glavnom toku svoje diskurzivne istorije, sintagma „protivprirodni blud“ odnosila se pretežno na seksualne odnose između muškaraca. Naime, u drugoj polovini 19. i dobrim delom 20. veka, ona se koristila u članovima zakona koji su kriminalizovali homoseksualnost. Pravna praksa nacističke Nemačke posebno se isticala po oštrini i primeni takvih zakona. Ko god danas odluči da nešto uporedi s „protivprirodnim bludom“, morao bi znati da takvo poređenje naprosto ne sme konotirati moralnu osudu, pored ostalog i zbog svih onih ljudi koji su bili nevine žrtve primene zakona o „protivprirodnom bludu“. No, opominjati naše proevropske muškiće na istoriju stradanja homoseksualaca zaludan je posao. Ništa oni o tome ne znaju, niti su u stanju da to razumeju.

Pa pošto stvari tako stoje, da probamo to da objasnimo rečima koje su im nesumnjivo bliže i jasnije. Dakle, za Ivicu Dačića je Dragan Đilas pederčina, jer ga ovaj ogovara iako s njim deli vlast. Ta pederska posla predsednik socijalista će u korenu saseći razvrgavanjem koalicionog dogovora s demokratama. U takvim okolnostima, za Đilasa i demokrate jedini pravi opozicioni odgovor može biti – organizovanje Parade ponosa.

Peščanik.net, 12.09.2013.


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)