Najave premijera i ministra ekonomije da će plate i penzije moći da se odmrznu u drugoj polovini godine ako rast bude bar onoliki koliko se očekuje, dakle 1,5%, a pogotovo ako je brži – potpuno su nerazumljivi.

Pogotovo što se dodaje da je za to ipak potrebno i odobrenje Međunarodnog monetarnog fonda. Šta ima MMF sa platama?

Ništa. MMF je zainteresovan za to koliki će biti fiskalni deficit, a i za to samo ukoliko on deluje destabilizujuće. Plate i penzije su zamrznute da taj deficit ne bude baš takav. Dakle destabilizujući. Ukoliko Vlada oceni da je najbolje eventualne povećane javne prihode, ukoliko rast bude iznad planiranog, utrošiti na uvećane plate i penzije, a ne, recimo, za razduživanje ili za ulaganja, ostaje još samo da se utvrde dve stvari: da li su te povećane plate zaslužene i kakav će uticaj imati na makroekonomsku stabilnost.

Da bi bilo opravdano povećati plate, potrebno je utvrditi da je povećana produktivnost. Izračunati produktivnost u javnom sektoru nije nimalo lak posao, ali mnogi pokazatelji – od broja zaposlenih do haosa koji proizvode, o gubicima u državnim preduzećima da i ne govorimo – sugerišu da je produktivnost niska i da se ne povećava. Tako da, bar po tom osnovu, nije jasno zašto bi se plate povećavale.

Kada je pak reč o makroekonomskoj stabilnosti, povećanje plata koje nije pokriveno povećanjem produktivnosti vodi povećanju uvoza i cena. Uticaj će se raspodeliti tako što će se uvoziti razmenljiva dobra (pre svega industrijski proizvodi) i ubrzati rast cena nerazmenljivih proizvoda (pre svega usluge). Oba uticaja, kako god da su konkretno raspoređeni, deluju negativno na makroekonomsku stabilnost. To, naravno, bar do sada, Vlada nije videla kao prepreku, ali MMF jeste.

 
Blic, 06.01.2010.

Peščanik.net, 06.01.2010.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija