Nakon druge debate, Barak Obama i Džon Mekejn su se rukovali sa oko osamdeset neopredeljenih birača u Nešvilu. Obojica su naišla na dobar prijem. Ali Obama je ostao duže, i kad je Mekejn otišao naklonost neopredeljenih birača ka njemu se povećala. Saletali su ga, tapšali po leđima i grlili. Jedna žena se uvijala pored njega. U jednom trenutku, petnaestak birača se poređalo za slikanje, kao da im je to poslednji dan u izviđačkom kampu. Majce sa natpisom „Nashville ’08 Debate” se pakuju za slanje poštom.

Ovi nesvrstani birači želeli su da budu pored Obame, i ta očaranost publike objašnjava zašto je pobedio u debati. To su pokazale i CNN-ove i CBS-ove ankete sprovedene nakon debate, ali i fokus grupa televizije Fox.

Obamina dopadljivost je za njega dobra, a za Mekejna, naravno, loša. Ali ona takođe umanjuje Mekejnov kredibilitet. Razotkriva da je slika koju je Mekejn poslednjih dana stvarao o Obami zapravo karikatura. Otkad je Mekejnu popularnost u anketama počela da pada, krenuo je u lične napade, preispitujući Obamin karakter i vrednosti za koje se zalaže.  „Ko je pravi Barak Obama?“, pita Mekejn u svojim govorima i reklamama. Sara Pejlin kaže da Obama nije iz „obične“ Amerike. Nije iz „mejnstrima“, redovno dodaju pomoćnici.

Ta karikirana verzija Obame se nije videla u devedesetominutnoj debati u utorak. Da jeste, ljudi iz publike bi mahali vezicama belog luka bežeći napolje, umesto da se muvaju okolo posle debate kako bi imali šta da prepričavaju komšijama.

Umesto toga, čuli su Demokratu koji kaže: „Ubićemo Bin Ladena. Smrvićemo al Kaidu.“ Kaže kako se Amerika bori na strani dobra. Obama je ponovio one detalje iz svoje biografije – smrt majke od raka i skromno odrastanje – koji negiraju predstavu o njemu kao o sablasnom vanzemaljcu.

Mekejn, međutim, nije prihvatio savet Sare Pejlin. Nije napadao. Neprekidno je insistirao da Obama odgovori na neka pitanja, ali nije nije napadao njegov karakter. (Ne brinite, opet će on to sutra.) Mekejn je naglasio kako iza sebe ima poteze koje svako može da proveri, dok Obama ne nudi ništa sem retorike. To je sve u redu, ali Mekejnu treba više od toga.

Mekejn je u nezgodnoj situaciji. Gubi. Obama je uhvatio zamajac, a Mekejn mora da ga u tome omete. Nije se loše pokazao – i mnogo se bolje snašao sa spoljnopolitičkim nego sa unurašnjim pitanjima. Ali Mekejn je morao da promeni dinamiku. Videlo se kako pokušava. Pritiskao je Obamu zbog njegovog protivljenja slanju dodatnih snaga u Irak, kazni koje bi Obama nametnuo onima koji se ne prijave za zdravstveno osiguranje, pa čak i za to što predugo govori. Ali ovo su bile sitnice.  Debata u maloj sali nije dobra prilika da se promeni dinamika, ali takvih prilika će biti sve manje u preostalih dvadeset sedam dana.

Još od Klintonovih uspešnih debata u malim salama, takav format zahteva emocionalno nadmetanje, gde se kandidat približava publici. Mekejn je zahvalio mornaričkom veteranu za njegovu službu i potapšao ga po ramenu. Obama nije imao takav momenat empatije, ali je bolje objasnio kako će plan za spasavanje finansijskih institucija uticati na obične građane.

Debata je najavljivana kao skup u maloj sali, ali video sam takve skupove, a ovaj nije bio takav. Izgledalo je kao da je ljudima zaprećeno tužbama ako slučajno postave neko zanimljivo pitanje, ako postavljaju dodatna pitanja ili pokažu bilo kakav znak spontanosti. Skupovi u malim salama bi trebalo da budu slobodni i smeli. Ovo je bilo dosadno, i neprekidno uzajamno peckanje kandidata je to samo naglasilo.

Scenografija je takođe bila užasna, što nije išlo na ruku Mekejnu. Zbog svojih povreda iz zarobljeništva nije mogao da izgleda opušteno, kako je Obama izgledao dok je Mekejn odgovarao na pitanja. Obamini savetnici su proučavali snimak prve debate i primetili kako su oba kandidata često u istom kadru, i da kandidat u svakom trenutku mora da izgleda opušteno i skoncentrisano. Dok je Obama govorio, Mekejn se povremeno šetkao. Bilo je nelagodno, izgledalo je kao da ustaje po pivo.

U blogosferi se uveliko priča o tome kako je Mekejn rekao „onaj“, upirući prstom u Obamu. Obamin tim je to pokušao da progura kao dokaz da je Mekejn ogorčen i zlovoljan. Ja to nisam doživeo kao nipodaštavanje, ali je zaista delovalo staromodno. Imam rođake – starije rođake – koji koriste taj izraz. Moja majka koristi verziju „gospodin“ (Recimo: „Drago mi je da je ‘gospodin’ rešio da da nam se pridruži“) Mekejn ima još 27 dana da smisli bolji način pristupa svom protivniku, u suprotnom obraćaće mu se sa „G. predsedniče“.

 
John Dickerson, Slate, 08.10.2008.

Preveo Ivica Pavlović

Peščanik.net, 10.10.2008.