Pre neki dan je vice premijer Dmitrij Rogozin, ljubimac Putina i mrzitelj Madone, glavni kovač budućeg mača i štita naše otadžbine, na radio stanici Vesti FM dao sledeću izjavu: „Ja bih predložio da se ozbiljno razmisli o tome kako pristupiti rešavanju nekog zaista velikog zadatka. Takav bi zadatak mogao da bude (recimo) izgradnja kosmičke stanice na Mesecu“.

Posle rahitičnog samita APEC-a u Vladivostoku, posle proždrljive Olimpijade u suptropskom Sočiju, posle slatkih 20 triliona rubalja izdvojenih za odbranu od moćne Gruzije, a možda i Estonije ako joj se i ona ne daj bože pridruži, dakle posle svega nabrojanog samo nam još svemirska stanica na Mesecu fali. A ustvari, što da ne. Biće to odličan posao! Činimo dobro delo, a brojčanik otkucava nove milijarde i trilione. Sigurno se već dosta njih sprema da omasti brke na toj tako bogatoj gozbi novih ideja.

Ovde me samo jedna stvar zbunjuje: otkuda ono „bih“? „Ja bih predložio…“ Kako se ono uopšte stvorilo u ustima gvozdenog vice premijera? To popustljivo i obazrivo, to kulturno „bih“, ono sasvim prirodno zvuči iz usta tamo nekog profesora Jasina ili književnika Akunjina. No kada tom pomirljivom pogodbenom načinu pribegava istaknuti predstavnik naše nesalomive Administracije, to počinje da zvuči kao da se vlast opustila, demobilizovala, kao da će, evo sad izaći na Balotni trg i bez protesta objaviti vest o svom samoraspuštanju.

A možda nam na taj način Dmitrij Rogozin nagoveštava nešto sasvim suprotno? Kao, mi se i dalje aktivno pravimo važni s našim Gagarinom, a na Mesec možemo samo da gledamo i povremeno o njemu sanjamo.

Radi lakšeg čitanja poruka koje nam svojim usmenim i štampanim izjavama šalju naši najvlastniji tovariši, u poslednje vreme nam se često potura ovaj metod obratne primene pogodbenog načina.

„Da sam na mestu deputata u državnoj Dumi, ja bih ozbiljno razmislio o restauraciji instituta parlametarne kontrole izvršne vlasti“ – pisao je Vladimir Putin na samom početku svojih poslednjih predsedničkih izbora. Dmitrij Medvedev nam se nedavno poverio kako on „često razmišlja o tome da bi trebalo obratiti veću pažnju na kvalitet puteva u provinciji“. „Ako mene pitate, ja bih se uzdržao od preterano stroge presude članicama grupe Pussy Riot“– izjavio je Vladimir Putin pred početak suđenja ovim nesretnim devojkama. No uvek marljivi i često do smešnog poslušni podčinjeni, predsednikovo „bih“ su ovoga puta protumačili sasvim ne po akunjinski. I nisu pogrešili.

A šta nas to, po Rogozinu čeka na Mesecu? „Što se naše kosmonautike tiče, mislim da nam naši resursi dozvoljavaju da se suočimo s konkurencijom koja danas u svetu vlada u toj oblasti. Zato sebi moramo da zadamo superambiciozne zadatke čije bi izvršenje povuklo za sobom i nauku, i industriju, i koji bi pomogli našoj zemlji da se najzad oslobodi svih tih problema u kojima se već punih 20 godina nalazi“ – rekao je vice premijer, a onda dodao: „Zašto ne bi probali da radimo i u uslovima slabe gravitacije?“.

I stvarno, zašto ne bi? Staro pravilo čekista glasi: pokušaj ništa ne košta (попытка – не пытка). Pre nego što je izglasan zakon o nekomercijalnim organizacijama koji je u opozicionim krugovima, a i u narodu, nazvan „zakon o stranim agentima“, nekoliko autoritetnih specijalista je pokušalo da objasni Putinu da je ovaj zakon protivzakonit. I ne samo da su ga na to upozoravali, već su mu to i dokumentovano dokazivali. Njihove argumente predsednik nije poricao. On se obratio javnosti i nežno nam predložio: „ A zašto ne bi probali? Ako nam se ne budu sviđali – možemo da ih popravimo, a možda i sasvim ukinemo.“ Kao, ako nam ne uspe kosmička stanica na Mesecu – napravićemo novu, još lepšu u Skolkovu. Ako nam ne uspe da uhapsimo Navaljnova – uhapsićemo Gudkova. A zašto i ne bi?

Pogodbeni način je poslednja scena na kojoj predstavnici naše vlasti i dalje vežbaju svoje uloge koketnih demokrata. Sedeći u zaklonu svih tih budalastih „bi“ i „bih“, i neprestano glumeći kako raspolažu dovoljnim količinama znanja i energije, oni i dalje nastavljaju da izbegavaju donošenja bitnih odluka koje se tiču budućnosti naše zemlje.

 
Vladimir Nadein, Ежедневный Журнал, 12.09.2012.

Prevod s ruskog Haim Moreno

Peščanik.net, 16.09.2012.