Trenutni pritisci u javnosti ukazuju na nedoslednost u javnim vrednovanjima koja ima dugu tradiciju. Sa jedne strane, poželjan je stabilan kurs. Sa druge strane, traži se povećanje plata. Ovo je, nažalost, neizvodljivo u privredi u kojoj ne raste produktivnost. Tim protivrečnim zahtevima se samo povećavaju socijalne i političke tenzije. Kako su se one obično razrešavale?

Najpre, zašto opšti rast plata vrši pritisak na kurs? Zato što se povećava tražnja za stranim novcem, bilo trenutno, ako raste štednja, ili preko rasta uvoza, ako raste potrošnja. Ukoliko je kurs fleksibilan, dinar će depresirati i uzrokovaće ubrzanje inflacije. Čime će anulirati povećanje plata, jer će se smanjiti njihova realna vrednost bilo da se meri u evrima ili u kupovnoj moći. Zbog toga se istovremeno sa zahtevima za povećanje plata traži i fiksiranje kursa. Jer, ako je kurs fiksiran, ubrzanje inflacije vodi rastu realnih plata u evrima i obezbeđuje veću potrošnju uvozne robe.

Kako se to finansira? Zanimljivo je da su neki ministri, pa i premijer, najavljivali povećanje plata i kritikovali centralnu banku što ne troši rezerve kako bi obezbedila stabilnost, što valja čitati kao fiksiranost, kursa. Rezerve su, naravno, ulaganja u strani novac po niskim kamatama, koje se finansira zaduživanjem ili drugim obavezama prema inostranstvu po znatno višim kamatama. Tako da je bolje da su te rezerve manje. Nažalost, one će biti manje ako je kurs fleksibilan, a moraju biti veće ako je kurs fiksiran. Tako da zahtev za stabilni kurs znači i zahtev za visoke rezerve.

Kaku su se te tenzije u prošlosti razrešavale? Snalaženjem. Plate se povećavaju u talasima, tečaj se fiksira dok je to moguće, a onda se sve to anulira ubrzanom inflacijom. Pa onda sve iznova.

 
Blic, 20.01.2010.

Peščanik.net, 20.01.2010.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija