Malo ko je slutio da će popis stanovništva u balkanskim zemljama izazvati toliko nevolja jer, u svim normalnim zemljama to je rutinski postupak državne administracije. Svako upisuje ono što je, a ima i neobaveznih pitanja na listiću – i to tako ide. Nije tako na Balkanu, u zemljama srbskim posebno: s oltara crkava i s minareta na džamijama i odasvud grme pozivi da se svaka tica svome jatu priključi. A oglasio se i patrijarh Irinej pozivom da se građani u Crnoj Gori „izjasne i to kao Srbi vere pravoslavne“. Buka i bes se ne smiruju. Iguman časni manastira Dajbabe poručio je da su Crnogorci „u suštini od đavola kao narod i nacija“. Igumana je opomenuo zbog preterivanja sam mitropolit Amfilohije koji je Srbin i građanin države Srbije. Do sada smo znali za učenje sv. Vladike Nikolaja srpskog – to je onaj Velimirović slavni – da su Jevreji „deca đavolova“, a sada su to i Crnogorci. No Nečastivi je davno lično odneo šalu – ima Crnogoraca koji su vere pravoslavne – imaju i Crkvu svoju – ima ih koji su Srbi, a šta da činimo što ima i katolika Srba, imaju svog biskupa u Baru koji se službeno potpisuje kao „biskup barski i primaš srpski“. Hoće da nas prebroje i da nas vrate u rane devedesete kada se to činilo. Kliče muftija sa minareta da se svi slobodno izjasne onako kako zapoveda Kuran Časni koji je svetu celome opomena – i tako dalje. Neka pitanja se nameću – šta će biti ako se svi u Crnoj Gori izjasne kao Srbi, da li ćemo mi i tada priznati tu državu, ili ako se svi izjasne kao Crnogorci, i tako dalje. Sve su to ludosti koje hoće da sateraju u tor da se niko ne bi slobodno izjasnio kao čovek i građanin. Frka velika što bi rekli dečaci – šta tek da radimo sa Albancima u Srbiji kojih ima i katolika i pravoslavnih i još pride „iljarmana“, a to su dvoverci ili kriptokatolici i najveća muka je na Kosovu – gde bi drugde – koje i država – Srbe – poziva da se ne izjašnjavaju – a poziva ih na to i majka Crkva.
Ima Srba na Kosovu i oni su i državi i Crkvi moneta za tužno potkusurivanje. Njih na Kosovu ima – veoma mnogo – kada se iz državne kase deli novac, ili kada im se to naredi od moćnika i nekih i nekakvih državnih „ministara za Kosovo“. Inače ih nema i ne treba da ih bude. Svejedno što je to srce – s baj-pasom – Srbije, a bilo ih je mnogo pa su proterani. Nevolja je u drugom nečem: ako ih nema kako ćemo dokazivati nekom tamo u svetu da je Kosovo naše. To nam ni brat Gadafi verovati neće, a on se baš na Kuranu Časnom zakleo da nikada neće priznati Kosovo – i da hoće, kakvo bi to priznanje bilo ako Srba nema. Srbima na Kosovu to nije nikako jasno – nas zvanično nema i šta tu ima da mi nekog priznajemo ili ne priznajemo. Ako se ipak neki Srbin izjasni na Kosovu kao takav, njega će i država i Crkva odbaciti. Uistinu niko nema što Srbin imade – „Srbin ima za brata Hrvata, Srbin ima za zeta Turčina“. Tako se nekada pevalo.
Liči na šalu ali šala nije – ovo je ludost koja nikom živom u svetu na um pala nije.
Baš kao u onom slavnom romanu Anatola Fransa o pingvinima koje je sveti Majol pokrstio. Ostali su pingvini i posle krštenja, iako su ih pozivali i krstili da prigrle pravu veru apostolsku i rimsku. Među „junacima“ romana slavnog pisca bilo je pingvina koji su se izjasnili kao republikanci – u palanci to ne ide. Dakle, krivica nije samo na popovima, nego i na pingvinima.
Zapisi iz palanke
Peščanik.net, 06.04.2011.
- Biografija
- Latest Posts


Latest posts by Mirko Đorđević (see all)
- Naša su kašnjenja kobna - 20/04/2024
- Mirko Đorđević i Druga Srpska crkva - 20/04/2024
- Decenija bez Mirka Đorđevića - 18/04/2024