Malo je verovatno da će biti izvršena neka ozbiljnija poreska reforma. Ovo je možda prilika da se ukaže na političke nedostatke tvrdnji da su, recimo, fiskalni deficiti ili javni izdaci neodrživi. Uzmimo da je cilj da se smanji poreski teret kako bi se podstakli ulaganja i zapošljavanje. Ako dodatno zaduživanje nije, pretpostavimo, održivo, to podrazumeva da se javni rashodi finansiraju iz tekućih prihoda, dakle iz poreza i doprinosa.

Ako, uz to, država želi da se razduži, dakle da uspori rast javnog duga, ili ga čak smanji, to može da podrazumeva fiskalni suficit – dakle da se deo ubranih poreza uštedi.

Do ovoga može da dođe ili ako se znatno ubrza privredni rast, pa rastu i javni prihodi, ili ako zemlja praktično bankrotira, pa niko ne želi da je kreditira.

No, do značajnog ubrzanja rasta neće doći u sledećih par godina, tako da preostaje pretnja da će presušiti izvori kreditiranja. Usled toga, potreba fiskalne reforme se obrazlaže time što je stanje neodrživo, jer će dalje zaduživanje postati nemoguće. Usled čega je potrebno to nepoželjno stanje izbeći poreskom reformom kojom će se potrebni javni rashodi određivati kao da je dalje zaduživanje nemoguće, dakle smanjeni javni prihodi će odrediti nivo javne potrošnje. Ako se ovako obrazlaže potreba za poreskom reformom, to neće biti uverljivo jer ne odgovara stvarnom stanju stvari. Država može dodatno da se zaduži. Štaviše, ako privatni sektor štedi više nego što ulaže, ako se država ne zadužuje, štedeće se u stranom novcu. Ako, pak, rastu ulaganja, to podrazumeva zaduživanje u inostranstvu. I jedno i drugo ili neće ili će biti poželjno ili dostupno. Tako da jedina šansa za ozbiljnu poresku reformu jeste da se država dodatno zaduži, ali onda tvrdnja da je to neodrživo ne pomaže.

 
Blic, 16.06.2010.

Peščanik.net, 16.06.2010.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija