Obelisk nesvrstanih zemalja kod Brankovog mosta u Beogradu, 1961.
Obelisk nesvrstanih zemalja kod Brankovog mosta u Beogradu, 1961, foto: Peščanik

Saobraćaj u prestonici, nadzemni i vazdušni, kao i režimski mediji, nadzemni i podzemni, zakrčeni su ovih dana usled organizacije Samita nesvrstanih. Radi se o 60-ogodišnjem jubileju koji se obeležava ove godine u Beogradu sa paradoksalnim prizvukom nostalgije za jugoslovenskim vremenima, kada je ovaj pokret imao ozbiljne političke implikacije. Danas, osim nervoznog nadletanja helikoptera iznad grada, angažovanja 3.000 policajaca, kao i brige o rigoroznim epidemiološkim merama koje se sprovode samo u zoni održavanja samita, teško da bi se moglo govoriti o istinskoj participaciji zemlje domaćina u proklamovanim vrednostima Pokreta nesvrstanih. Ipak, za većinu domaćih medija očigledno je da se radi o istorijskom događaju kojim upravlja Aleksandar Vučić, čiji je patetični govor o „Beogradu kao prirodnom ambijentu svakog ko u svom biću nosi dušu mira“ otvorio ovaj dvodnevni hepening.

Kako mediji prenose, Beograd je „okupio pola planete“, čak 105 državnih delegacija, odnosno 550 zvanica, među kojima su predsednik Azerbejdžana (koji predsedava Pokretom nesvrstanih), predsednik Gane, premijer Alžira, kao i preko 30 šefova diplomatije. Vučić je, naravno, iskoristio priliku da odlikuje predsednik Gane Ordenom Republike Srbije na lenti. Razgovara se na svim nivoima, u centru i na marginama Samita. Nikola Selaković objašnjava važnost ovog skupa jer će zvanični „Beograd biti u prilici da dodatno ojača svoje pozicije u borbi za odbranu Kosova i Metohije“. Zato se predsednik Vučić uoči otvaranja samita sastao sa šefovima diplomatije Palestine, Iraka, Indonezije i Nepala, i zahvalio im se na principijelnom stavu u nepriznavanju Kosova.

Novost na ovom okupljanju Pokreta nesvrstanih je prisustvo Rusije u svojstvu posmatrača, čiji je predstavnik Sergej Lavrov, ministar inostranih dela, preneo poruku ruskog predsednika Vladimira Putina. On je pozdravio učesnike samita rekavši da „Pokret nesvrstanih igra veoma važnu ulogu u međunarodnim odnosima, jer dosledno insistira na principu ravnopravnosti među državama, uvažavanju suvereniteta i zakonitih interesa“, kao i da prisustvo Rusije kao posmatrača „otvara nove mogućnosti za saradnju i rešavanje aktuelnih pitanja regionalne i svetske agende, osiguravanje bezbednosti i razvoja u celom svetu“. Ova poruka mira je valjda sasvim u skladu sa aktivnošću predstavnika zemlje domaćina, koja pored Kosova ima još jednu stavku u svojoj nesvrstanoj agendi: Bosnu i Hercegovinu.

Da bi plasirao svoju regionalnu mirotvoračku politiku, kojom je još od 2012. oduševljena intelektualna elita Srbije, Vučić je iskoristio Milorada Dodika kao svog omiljenog vašarskog mađioničara. Naime, on je na ovom Samitu demonstrirao svoj, sada već čuveni trik o razmimoilaženja reči i stvari. Najavljen kao član Predsedništva BiH, on je u stvarnosti funkcionisao kao glasnogovornik Vučićeve politike prema Bosni. Ovu aporiju je Dodik izrazio sledećim rečima: „U Beograd sam došao u kapacitetu srpskog člana Predsedništva BiH, tako da neću ništa izvan toga ni reći, niti preduzeti obavezu u ime BiH, jer nisam tu u ime BiH, već u ime Republike Srpske“. Šta ovo zapravo znači u kontekstu politike Pokreta nesvrstanih? Oni koji su poslušali Dodikov govor mogli su da pored brojnih opštih mesta i gluposti čuju i ključnu poruku o Bosni kao „zemlji pod protektoratom u kojoj je srpska zajednica obespravljena i okrivljena za sve dok se podilazi Bošnjacima“. On je iskoristio priliku da optuži međunarodnu zajednicu kao i visokog predstavnika za BiH, koji se nalazi na tom mestu bez odluke Saveta bezbednosti. Dodik je u kontekstu Samita nesvrstanih zvučao kao sporogoreći štapin na vezici dinamita, koji bi uskoro trebalo da eksplodira. Vučić mu se uz smešak zahvalio na gostovanju i izlaganju.

I dok su se ostali lideri zalagali za rešavanje ozbiljne krize u svetu, kao i za pravedniju raspodelu vakcina protiv Covida-19, predstavnici Srbije kao i njeni sateliti podsećali su na onu fotografiju na kojoj mladi Vučić unosi gajbu s pivom u kancelariju Srpske radikalne stranke. Oni su pružili ambijent za miroljubive duše i nadali dreku u medijima o važnosti ovog Samita nesvrstanih u Beogradu, ukazujući na tobože rastući ugled Srbije u svetu. U takvim trenucima, Vučić i njegovi bliski saradnici vole da se predstavljaju kao naslednici Jugoslavije i jugoslovenske miroljubive politike. No ono što je vidljivo u praksi razlikuje se od svega što je proklamovano u programskim načelima Pokreta nesvrstanih, čiji je osnivački kongres održan u Beogradu 1961. Tih pet načela, koje je tada formulisao indijski državnik i političar Džavaharlal Nehru, ticali su se svega onoga čega se Jugoslavija uoči rata odrekla i zbog čega je tada isključena iz Pokreta: 1) uzajamno poštovanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta; 2) uzajamno nenapadanje; 3) uzajamno nemešanje u unutrašnje poslove; 4) jednakost i uzajamna korist; 5) miroljubiva koegzistencija. Na čitaocima je da sami zaokruže ono načelo kog se režim Aleksandra Vučića danas pridržava. Ovo važi i za dobar deo posmatrača na beogradskom Samitu nesvrstanih 2021. u Beogradu. U tom smislu postoji duboka kohezija među pojedinim učesnicima Samita, što može proizvesti konkretne efekte kada je u pitanju privredni deo skupa, ili onaj koji se odnosi na kočenje dijaloga normalizacije odnosa sa Kosovom.

Nema sumnje da će organizacija Samita nesvrstanih u Beogradu kod starije biračke populacije izazvati nostalgično sećanje na dane stare slave ovog pokreta, što će dodatno učvrstiti predstavu o predsedniku Vučiću kao nekakvom globalnom lideru, koji na lokalnom planu deluje po svim antiprincipima Pokreta nesvrstanih, zasnovanim na ratobornoj koegzistenciji, uzajamnom napadanju i nepoštovanja teritorijalnog integriteta i mešanju po svaku cenu u unutrašnje poslove zemalja regiona. U odnosu na današnje aktere Samita nesvrstanih, Tito, Nehru i Naser zaista deluju kao politički džinovi koji su gradili svetove između sukobljenih Zapada i Istoka.

Peščanik.net, 12.10.2021.


The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)