‘Inteligentne bombe’ i njihovi ‘korisni idioti’

Redakciji “Politike”, Beograd

U vašem broju od 27. maja 1999 (str. 18) objavili ste pismeni sastav g. Dragoša Kalajića pod naslovom ” ‘Inteligentne bombe’ i njihovi ‘korisni idioti’ “, gde se – u dobrom društvu (Filip David, Biljana Srbljanović) – i ja častim ružnim recima. 

Kalajić navodi deo moga teksta, izašlog 23. aprila u italijanskom listu “Korijere dela sera”, koji on ovako prevodi:

“Danas, u Srbiji, najviše pate oni koji su verovali u zapadnjačke vrednosti. Neki rizikuju da dopadnu zatvora a neki život. Drugi bivaju ismejani od strane teoretičara geopolitike… Sta ce biti s tim ljudima?

Ono sto je objavljeno na italijanskom glasi:

«In Serbia, oggi soffrono di più quelli che credevano nei valori očidentali. Alcuni rischiano il carcere e la vita; gli altri vengono irrisi dai “teorici della geopolitica” e altri ciarlatani, che prosperano anche nella guerra. Nella Serbia distrutta, col Kosovo o senza di ešo, ripartiranno le fabbriche. Ma cosa sarà di questi uomini?».

Iz dela rečenice koji je Kalajić izostavio vidi se sta ga je najviše pogodilo. Bez njegovih tačkica, prevod ide ovako: “Druge ismevaju ‘teoretičari geopolitike’ i ostali šarlatani, koji prosperiraju i u ratu”. Šarlatani! Na njih sam baš mislio, na Kalajića i slične. Tu se prepoznao pseudoumetnik, pseudopisac, pseudonaučnik Kalajić. On je, jadnik, cak i pseudosalonski pseudofašist. Voleo bi da bude teoretičar nečega, bar nazovi nauke, Hitleru najomiljenije, koja se zove geopolitika, a ne običan ali opasan šarlatan.

To se sve moglo očekivati i mnogo me ne uzbuđuje, ali mi se gadi kada vidim da se ponavlja stara priča da ratni huškači nikada ne idu u rat, mislim onaj pravi, u kome se gube glava i udovi, a u koji druge guraju. Možda je sada u uniformi mnogi lakoverni gledalac TV Palme, koji je pre porno filma pratio Kalajićeve ratne pokliče; sam strateg Dragoš, koji ni vojsku nije sluzio, na “ratnom je zadatku” u Rimu, prestonici jedne članice NATO. Odande denuncira one koji nisu – kao on – hteli rat, ali za razliku od njega sede u Srbiji. 

Zamoliću novinare u Rimu da utvrde da li je Fulvio Grimaldi, koga naš novi srpski Gabriele d’Anuncio zove “istinskom zvezdom italijanskog elektronskog neba”, Kalajiću stvarno pričao tračeve koje on sada obelodanjuje, uključujući i (kod Kalajića iskreno) divljenje prema policiji i cenzuri. Da li je i Grimaldi kao Kalajić pseudomuškarac koji malobrojne “žene u crnom” prezire jer su pacifistkinje i, što je još gore, žene? Je li i Fulvio pseudonovinar koji se raduje kada njegovoj koleginici, Luciji Anuncijati, policija zabrani ulaz u Jugoslaviju, a njega pusti?

Ne očekujem da ovaj moj odgovor objave “Politika” ili Kalajićev sadašnji poslodavac, Telegrafska agencija nove Jugoslavije (TANJUG), ali vas molim da mu ga prosledite poštom, faksom ili nekako drukčije.

Silaženje s uma, Fabrika knjiga, 2006.

Peščanik.net, 18.07.2006.