Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Kako se zaštititi od zračenja? Personalizovanim orgonitom. Ko se toga dosetio? Student iz Trstenika. Da li je za to dobio nagradu? Jeste, dobio je drugu nagradu na regionalnom takmičenju učenika i studenata u preduzetništvu i inovativnosti. Ko je dobio prvu nagradu? Vest ne kaže.

Kao što se iz vesti ne vidi ni na koji se region misli, ni ko je takmičenje za učenike i studente u preduzetništvu i inovativnosti organizovao, ni ko je, na kraju, odlučio o nagradama. Sve što ćemo iz vesti saznati jeste da je student dobio drugu nagradu za personalizovani orgonit.

E da, saznaćemo i to, već iz naslova vesti na internet strani RTS-a, da personalizovani orgonit štiti od zračenja, a u tekstu vesti će se dodati – negativnog zračenja. Što bi moralo da znači da postoji i pozitivno zračenje, od koga ne treba da se štitimo.

Dobro, šta su izvori negativnog zračenja? Vest kaže – televizori, ruteri i uređaji koji zrače uopšte. Je l to sve? Nije, u bliskoj budućnosti, već 2020, izvor negativnog zračenja biće i mreža 5G. Od nje treba zaštititi okolinu, ali i svakog žitelja Srbije posebno.

Kako će se štititi žitelji Srbije ponaosob? Personalizovanim orgonitom, dosetio se student. Šta na to kaže njegova nastavnica? Ona kaže: „Budućnost je u preduzetništvu, a ovakve ideje upravo jesu nešto što omogućava da pokrenete preduzetnički posao.“

Kakve ideje? „Špic gorskog kristala se stavlja u svaki orgonit. Ukoliko ga nema orgonit će samo isijavati orgonsku energiju, ali se orgonom ne može nazvati. Takođe sastoji se i od smole. Može biti poliesterska, epoksidna i prirodna borova smola, što je naravno najbolje“ – kaže student.

I šta se onda radi sa tim? „Ukoliko ga postavimo tamo gde nema izvora zračenja on će biti samo dekorativan i neće imati nikakvu ulogu. Znači postavljamo ih kod televizora, kod rutera, kod tih uređaja koji zrače. Postavljaju se od 50 do 150 centimetara od zemlje i tada se postiže najbolje dejstvo.“

Je l sve ovo student sam smislio? Nije. Pomogao mu je deda. Ko je deda? Deda je, kaže vest, majstor kovačkog zanata i metala za orgonite. Kako je deda pomogao studentu? Tako što mu je, kaže vest, kao majstor davao pregršt dobrih saveta.

Otkud sad metali za orgonite kad je student rekao da se personalizovani orgonit sastoji samo od „špica gorskog kristala“ i smole? Vest ne kaže. Pa je l su pitali dedu? Jesu. Pa šta kaže deda? Deda kaže: „Ovom njegovom idejom ja sam zadovoljan. Radujem se što mogu da mu pomognem. Ja za njih živim.“

Je l to sve što ima da se kaže o orgonitima, personalizovanim? Nije, ni blizu. Ali, ako je student izmislio personalizovani orgonit i za to dobio nagradu, istina drugu (ali stvarno, ko je i za šta dobio prvu nagradu?), zar on nije jedini koji može o orgonitu da kaže sve što o tome treba znati?

Student nije izmislio orgonit. Orgonit je praktično izmislio ili u osnovi zamislio Wilhelm Reich. Tamo negde, za vreme i neposredno posle Drugog svetskog rata. Reich je verovao da bi orgoniti mogli da skladište ili proizvode orgonsku energiju, to jest energiju života, čvrsto povezanu sa potrebom ljudi za seksom, koja uglavnom ostaje nezadovoljena. Na to ćemo se vratiti, čim završimo sa orgonitom.

Dakle orgonska energija je, iz Reichovog ugla, pozitivna. Što znači da i za njega postoji negativna energija. Ali, negativnu energiju, kaže Reich, ne zrače razni uređaji ili mreže, pa bile one i iz 5G budućnosti. Negativnu energiju zrače ljudi, uglavnom zato što im je uskraćeno da zadovolje svoje potrebe za seksom.

Negativna energija je tako mrtva energija, jer ubija život. Zbog toga nam je potreban orgonit, veruje Reich. Po jednostavnoj analogiji, negativnu ili mrtvu energiju sakupljaju mrtvi, to jest neorganski elementi, poput metala. (Zato je deda kao majstor kovač ušao u priču.) Dok pozitivnu energiju ispuštaju organske materije, poput smole. (Najbolja je „prirodna“, borova – kaže student.)

Konačno, kristal emituje pozitivnu energiju iz orgonita nazad u svet. Kada se sva tri elementa uzmu zajedno, orgonit postaje nešto kao prečišćivač ili filter: sakuplja negativnu energiju koju otpuštaju ljudi; tu energiju prerađuju smole i vraćaju joj pozitivan predznak; tako prerađenu energiju iz orgonita ljudima nazad emituje kristal. Dakle, to je izum na Reichovom tragu, za koji Reich, nažalost, nije dobio nikakvu nagradu. Uglavnom je bio ismejan. Što nipošto ne znači da je bio smešna osoba. Naprotiv, i danas važi za jednog od najpronicljivijih tumača fašizma i totalitarnih poredaka uopšte, sa pozicija marksističke psihoanalize.

Da li se Reicha u Srbiji neko setio i pre ovog ponovnog otkrića personalizovanog orgonita? Jeste, naravno, Dušan Makavejev. Godine 1971. Makavejev je napravio igrano-dokumentarni film/kolaž „W.R. [Wilhelm Reich] – Misterije organizma“. Film nije otišao u široku distribuciju, jer pored Reichovog života igranom pričom ilustruje i njegovu teoriju da totalitarni režimi moć nad podanicima ostvaruju tako što ih sputavaju da zadovolje svoje potrebe za seksom.

U informativnom predgovoru za prevod jednog od dva Reichova najpoznatija dela,1 „Masovnu psihologiju fašizma“,2 Žarko Puhovski sažima Reichovu osnovnu tezu: zabrana ispoljavanja dečje seksualnosti izaziva „nesamostalnost, podložnost, ali i skrivenu mržnju (idealne osobine pripadnika totalitarno ustrojenih pokreta)“.

Nikako se sad ovde ne možemo upustiti u raspravu o tome da li su Reichovi uvidi u prirodu totalitarnih režima korisni ili zavode na krivi trag. Stoga ćemo se vratiti na vest od koje smo pošli. Orgonit, u svom izvornom obliku, ne može se odvojiti od shvatanja orgonske energije, a ova se pak ne može razumeti bez – blagotvornosti seksa. Da sasvim pojednostavimo stvari: s obzirom na to kako je izvorno zamišljen, orgonit nikako ne bi trebalo da stoji pored bilo kakvih uređaja, niti da štiti od mreža, pa bile one i 5G. Umesto da štiti od zračenja, orgonit bi trebalo da – jača potenciju.

Ali, u verziji studenta u Srbiji iz 2019, kao i u vesti na RTS-u pod naslovom „Kako se zaštiti od zračenja? Student iz Trstenika zna“, umesto seksa dobili smo pretnju zračenjem, te zaštitu u obliku personalizovanog orgonita, istina znatno modifikovanog u odnosu na original. Za ovu modifikaciju student je dobio priznanje iz preduzetništva i inovativnosti – drugu.

Peščanik.net, 01.10.2019.


________________

  1. Drugo je: Vilhelm Rajh, „Čuj, Mali čoveče!“, prevela Duška Pavlović (Beograd: Radio B92, 1997).
  2. Wilhelm Reich, „Masovna psihologija fašizma“, preveli Nadežda Čačinović i Žarko Puhovski (Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2014).
The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)