Nevjerojatnom brzinom se Hrvatska oporavila od početnog šoka i nevjerice nakon što je Rusija, kao odgovor na ekonomske sankcije Zapada, uvela jednogodišnji embargo na uvoz voća, povrća, mesa, ribe, mlijeka i mliječnih proizvoda iz SAD-a, Australije, Kanade, Norveške i svih zemalja Europske unije, pa samim tim i Priključene Naše.
Nisu se proizvođači i otkupljivači mandarina iz doline Neretve, skupa s ostalim hrvatskim izvoznicima hrane u površinom najveću zemlju svijeta, stigli pošteno ni izjadati pred kamerama i mikrofonima, a za njihove je nevolje već bilo pronađeno rješenje. Na brzinu je skovan tajni plan kojim će naši dovitljivci zajebati sankcije i zabranjenim hrvatskim voćem nahraniti onoga tko nam ih je uveo, a onda je još brže – u skladu s konspirativnom doktrinom da se najteže otkriva ono što se učini najvidljivijim – objavljen na udarnim mjestima svih važnijih medija u Hrvatskoj.
Taj genijalni plan – znate to vjerojatno i vi, premda niste ni hrvatski izvoznik ni ruski uvoznik – podrazumijevao je da će naši proizvodi namijenjeni ruskom tržištu biti prebačeni u susjedne zemlje nezahvaćene embargom, gdje će ih se prepakirati i potom poslati na krajnje odredište pod srpskim i bosansko-hercegovačkim etiketama kojima će se uspješno prikriti hrvatsko podrijetlo reeksportirane robe. Začudo, nije se nakon objavljivanja tog plana javio nikakav domoljubni stožer ogorčen pri samoj pomisli na autohtonu hrvatsku svinjetinu koja će pred ruske carinike stići kao originalna srpska prasetina, zakićena ćiriličnim logotipom, a možda i kakvom marketinškom porkarijom na ambalaži, kao naprimjer dvopismenim sloganom „3HA CE – PRASE!“
Nikoga, dakle, u zemlji Hrvatskoj nema tko bi u tim mutnim poslovima vidio svinjariju kojom se obeščašćuje Domovinski rat i kojom se – za šaku rubalja – prodaje nacionalni ponos. Nikoga čije bi čisto pravaško srce prepuklo pred ponižavajućom mogućnošću da se hrvatska „Vegeta“ u Srbiji prepakira u „Začin CCCC“ da se neretvanske mandarine prekrste u negotinske mandarinke, ili da ekstradjevičansko ulje s Brača u moskovskim supermarketima bude prodavano pod umjetničkim imenom „Koštana“, kao proizvod neke poljoprivredne zadruge iz Vranja.
Naprotiv, hrvatske su se novine užasnule kad je iz Srbije stigla vijest da od posla sa „3HA CE – PRASETOM“, „Začinom CCCC“ i ekstradevičanskim zejtinom „Koštana“ neće biti ništa, jer je tamošnji ministar trgovine, turizma i telekomunikacija Rasim Ljajić poručio kako neće dopustiti nikakvo prepakiranje proizvoda iz zemalja obuhvaćenih ruskim sankcijama i kako će u cilju sprječavanja takvih podvala dodatno pooštriti kontrolu na carini, a proizvođače i izvoznike uhvaćene u pokušaju prijevare najoštrije kazniti. Šok i nevjericu kakvi su zavladali u ovdašnjim medijima nakon što je Srbija službeno minirala neslužbene hrvatske planove najbolje ilustriraju gromki nadnaslovi u Jutarnjem listu „Udar iz Srbije“ i „Prijetnja iz Beograda“, te alarmantni naslovi „Nećete preko nas izvoziti u Rusiju“ i „Srbi će objavljivati liste srama tvrtki iz EU koje krše sankcije“.
Istini za volju, hrvatski mediji onaj svoj genijalni plan o prepakiranju prehrambenih proizvoda u Srbiji nisu isisali iz prsta. Znali su oni da je Rusija još ove zime zabranila uvoz živih svinja, svježe svinjetine i još nekih svinjskih proizvoda iz Europske unije, pravdajući ga pojavom afričke svinjske kuge otkrivenom kod četiri divlja praseta na litavskoj i poljskoj granici s Bjelorusijom. Znali su i koliko je EU prosvjedovala zbog te ruske odluke, jer su i sami objavljivali ljutite reakcije iz Bruxellesa. A znali su i to da su neke europske zemlje, među njima i Hrvatska, svoj svinjski asortiman ipak slale u Rusiju, naravno, u srpskoj ambalaži. I da su ruski carinici, zbog traljavog prepakiranja, otkrili podvalu i srpskog ministra Rasima Ljajića pozvali na pranje ušiju u Moskvu.
Time je objavljivanje genijalnog plana za novo podvaljivanje Rusima predstavljalo još masniju svinjariju i još besramnije vrijeđanje čitateljske pameti. Gotovo pa ravno onom kada je Ivo Josipović na prozivke New York Timesa zbog hrvatskog oružja otkrivenog u redovima sirijskih pobunjenika odgovorio kako je Republika Hrvatska prodala Jordanu 233 tone raznoraznog naoružanja ne znajući za njegovo krajnje odredište, jer „nažalost ne možemo kontrolirati što treće zemlje ili zemlje u koje mi ili neki drugi izvoze oružje dalje čine s tim“.
Pa sada predsjednik, tako opranih ruku, može gledati kako se to hrvatsko oružje koristi u terorističkoj borbi za uspostavu kalifata, unutar čijih granica su poslovni partneri iz Islamske države Iraka i Levanta ucrtali i čitavu Hrvatsku. I može se praviti da ne razumije u kakvu se vezu uopće mogu dovesti šverc hrvatske svinjetine i šverc hrvatskog oružja što ga uime hrvatske nevinosti obavljaju neke treće zemlje, neke Srbije i neki Jordani. A bilo bi dobro da to kako se kršenje sankcija ponekim prekršiteljima razbija o glavu shvati prije nego što odnekud doleti prva krmača.
Novi list, 13.08.2014.
Peščanik.net, 14.08.2014.
