Prolog o diplomati Konuzinu

Podigla se oluja oko A. V. Konuzina, ili je ambasador sam izazvao buru, to nije tek retorsko pitanje. A nije ni ambasadoru ni Srbiji to prvi put. Mediji ne posustaju, te nije ni ambasador ništa neobično uradio, te to je skandal neviđen do sada. A. V. Konuzin stiže svuda, donosi zvono od devet tona u Mileševu episkopu. Filaretu radikalsko-mileševskom teško je pobrojati sve njegove aktivnosti, i one javne, a o drugima da i ne govorimo. U Nišu je – malo dalje su i Pasuljanske livade sa poznatim objektima – i na mitingu SNS održao slovo, uključio se u predizbornu kampanju i to za svoje, što mu se zameriti ne može, jer svaka zemlja ima svoje kandidate – rade to i drugi ambasadori, ali na malo prefinjeniji način. Konuzin je ipak preterao i uistinu je to nedopustivo u diplomatskim odnosima, srpsko-ruskim čak. Veliki prvi disident jugoslovenski, pokojni Miša Mihajlov, je bio napisao neki esej i – ondašnji sovjetski ambasador u Jugoslaviji je hitno posetio Tita i Miša se našao u zatvoru gde je odsedeo punih sedam godina. Tugovao je pred nama i pitao se da li je jugoslovenski ili ruski zatvorenik jer – to je najtužniji detalj – u zatvoru u Sremskoj Mitrovici ga je posetio i sovjetski ministar pravde Ivan Arhipov, koji je ta

Uostalom, ako A. V. Konuzina i proteramo, naći će V. V. Putin boljeg i većeg – velika je to sila.da bio u službenoj poseti Jugoslaviji. Tužno je to i do suza bolno, ali Miše Mihajlova nema više. Svega u diplomatiji ima i čega sve bilo nije, pa se ovo sa ambasadorom ruskim u Srbiji mora i u tom svetlu gledati. Uznemirio se potpredsednik B. Đelić, osuđujući taj čin, a vojvođanski prvak LSV se posebno našao pogođen. On traži da se ambasador protera i da se od ruske države traži da imenuje novog. Neće ga naravno proterati, jer ko bi se usudio u Srbiji da to uradi – niko. U jednoj basni velikog Ivana Krilova rešili su bili zečevi da proteraju lava iz šume i naravno, od toga nije ništa bilo. Veliki su veliki a mali su mali, a ambasador Rusije zna to i videćemo kako će biti, jer mi smo protiv pogoršanja odnosa sa bilo kojom zemljom. Neka Vlada u Beogradu odluči da li je suverena zemlja ili gubernija i tako dalje. Svega u diplomatiji ima, pa je i De Gol svojevremeno proteran iz Kanade – bio je u Kvebeku – u kojoj je bio u službenoj poseti. No, pustimo to. Postupak A. V. Konuzina je za osudu i u to sumnje nema.

Frak i bič

Istorija diplomatije je čudna, a ruske diplomatije posebno, jer velika je to zemlja i nuklearna sila – valja biti oprezan.

U Beogradu danas u knjižarama stoje gomile knjiga K. N. Leontjeva koji je – tako kažu – veliki filozof ruski. Koliki je on filozof i da li je, to ovde nije važno – N. A. Berđajev je napisao knjigu o njemu – knjigu smo mi preveli – i bilo kako bilo, on je danas intelektualna ikona u beogradskoj čaršiji i palanci. Napisali smo i mi esej o njemu pod naslovom „Frak i bič“, ali to nije važno jer u palanci to nikog i ne zanima. K. N. Leontjev je tvorac ideje o „trulom Zapadu“ – tako se jedna naša knjiga i zove – ali pustimo to, jer je nešto u svemu tome važnije. Učen čovek i geopolitičar Leontjev je bio i diplomata na glasu, jer je dobro poznavao Istok i Balkan. Bio je jedno vreme i ambasador Imperije ruske na Kritu daleke 1864. Odlično je poznavao i situaciju u Srbiji i o svemu ostavio važne spise. U diplomatskom koru kolega mu je bio ambasador Derše koji je predstavljao Francusku na Kritu i u Kandiji. Taj se nesrećni Derše izrazio nepovoljno o Rusima i ruskoj politici u jednom razgovoru. K. N. Leontjev je to primio kao ličnu uvredu i povredu ugleda Rusije i kaznio je Deršea tako – grozna je to zgoda – što ga je posetio i išibao bičem. Bio je to skandal pa je Imperija ruska povukla ambasadora nazad u Carigrad, a reagovala je i francuska Vlada, jer skandali su nedopustivi u odnosima među državama. Sa Rusima se ne valja šaliti, a još manje svađati jer to je velika sila. Tu često diplomatski frak i bič idu zajedno. Sila boga ne moli. Strpimo se, Konuzin govori, ali još ne bije. 

Bez epiloga

Naravno, nema epiloga, jer tek ćemo videti kako će Vlada u Beogradu postupiti u slučaju ambasadora koji se grubo meša u politiku zemlje u kojoj je akreditovan, uz prisustvo Garde vojske Srbije koja ambasadorima ukazuje čast kada predaju verodajnice šefu države u kojoj će službovati. Predsednik B. Tadić se još nije oglasio.

Zapisi iz palanke

Peščanik.net, 01.11.2011.


The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)