Hram Svetog Save, foto: Peščanik
Hram Svetog Save, foto: Peščanik

Imam iz Kozarca kod Prijedora Amir Mahić uzburkao je nedavno javnost u BiH svojim govorom o Svetom Savi. Mahić je rekao da je Sveti Sava bio kontroverzna ličnost, da je začetnik nacionalizma i fašizma, te da je na njegovom učenju „začeta“ sekta zvana SPC i da su u svetosavlju „temelji genocida“. Na izjavu su oštro reagovali episkopi SPC-a u BiH zahtevajući izvinjenje i pozivajući vernike i građane da ostanu mirni i suzdržani. Ali i da ljubavlju i poštovanjem sačuvaju dostojanstvo vere kojoj pripadaju, kao i svih verskih zajednica u Bosni i Hercegovini.

Imam je dobio poziv da se javi u policijsku stanicu na saslušanje zbog „javnog izazivanja i poticanja nasija i mržnje“, dok je Islamska zajednica (IZ) u BiH protiv imama pokrenula disciplinski postupak. Amir Mahić je na kraju uputio javno izvinjenje za ono što je rekao, a što je bilo uvredljivo za pravoslavne vernike i njihovu crkvenu zajednicu. Reis IZ-a u BiH Husein-efendija Kavazović je posetio Kozarac i razgovarao sa Mahićem. Kavazović je rekao da je imam jasno priznao svoju grešku i poručio da „od drugih također očekujemo da se pridržavaju principa koje javno promoviraju, i za koje kažu da se zalažu“.

Izveštavajući o Mahićevom govoru, RTRS je dodatno raspirivao međunacionalnu netrpeljivost: „Vijekovi su prošli od kada je Sinan-paša naredio spaljivanje svečevih moštiju, a potomci turskih okupatora i danas skrnave svjetovno i duhovno djelo Svetog Save“. Publici se sugeriše da imam nije usamljen u stavovima: „Muslimanski vjernici u džamiji pažljivo su slušali, nisu reagovali“. Zatim se navodi da je snimak govora uklonjen sa YouTubea, ali se onda likuje i kaže da je ipak ostalo zabeleženo svedočanstvo službenika IZ-a o Svetom Savi i SPC-u, da bi se cinično dodalo: „Toliko o međureligijskoj toleranciji“. A jedino u SPC-u znaju za versku toleranciju, jer navodno „nije zabilježeno da su sveštenici SPC-a uvredljivo govorili o proroku Muhamedu i islamskoj veri“. Ovo nacionalističko hvalisanje je bilo demantovano već 20. februara na primeru freskopisa u crkvi Ružici SPC-a u Rožajama u susednoj Crnoj Gori.

Naime, bivši imam IZ-a u Pljevljima Samir Kadribašić je objavio fotografije freske na kojoj su prikazani „ljudi u bošnjačkim i turskim nošnjama kako učestvuju u paljenju crkve i s noževima stoje iznad koljevke u kojoj se nalazi beba“. Glavni imam IZ-a u Rožajama Rejhan Hot je izjavio da se kao musliman i Rožajac oseća povređenim i da osuđuje prizore na fresci rekavši da „oni kvare i narušavaju naš vjekovni sklad“. Javno se oglasio i reis Mešihata IZ-a u Crnoj Gori Rifat Fejzić koji je izjavio kako se nada „da će se oglasiti naše komšije i ovo osuditi“. Iz Opštine Rožaje su od nadležnog sveštenika Slobodana Radojevića zatražili da sporne freske budu uklonjene, s obzirom da „prikazuju mržnju između pravoslavaca i muslimana“, rekao je predsednik rožajske opštine Rahman Husović.

Od političkih stranaka reagovao je Odbor DPS-a iz Rožaja izjavom da verski objekti građanima moraju služiti u verske svrhe i za širenje ljubavi, te pozivima na toleranciju i suživot.

A kako su reagovali iz SPC-a?

Zvanični sajt Eparhije budimljansko-nikšićke, na čijoj se teritoriji nalazi crkva Ružica, preneo je saopštenje Crkvene opštine Rožaje „povodom ponovljenih napada na sveštenika Slobodana Radojevića“. Članovi CO Rožaje se obraćaju „zlonamjernim politikantima“ kojima ne vredi dokazivati da je crkva Ružica „kao suza čista svetinja“, a koju politikanti blate zarad svojih interesa. Dalje se kaže da „među nama danas ne smije biti posijano sjeme zla“, kao i da su „mir i zajednica pretežniji od smutnje i bratoubilačkog sukoba“. A da se sukob režira „poizdalje od Balkana i u interesu onih kojima smo i jedni i drugi, ali i treći koji u ime njih djeluju, nebitni… Naše komšije Muslimane poštujemo tako kako poštujemo njihove stavove, osjećanja, istine i vjerujemo da svetinju našeg odnosa čuvaju kao zjenicu oka svoga, onako kako i mi činimo“. Tako kažu članovi CO Rožaje, ali se čitaoci verovatno pitaju – kome se to oni obraćaju?

Kako to imami Kadribašić, Hot i Fejzić, koju su u ume IZ-a izrazili javni protest zbog spornih fresaka, mogu biti zlonamerni politikanti i kako se to poštuje svetinja odnosa sa komšijama muslimanima – kada se stav zvaničnih ograna IZ-a u vezi sa freskama ignoriše, budući da je crkva Ružica čista kao suza?

Crkvena opština Rožaje, naime, na prvom mestu reaguje na saopštenje stranačkog Odbora DPS-a Rožaje. Zato se u saopštenju govori o politikantima i poručuje da „ne smije biti posijano seme zla“ i da je preči mir od „bratoubilačkog sukoba“, koji se navodno režira sa strane „u interesu onih kojima smo i jedni i drugi, ali i treći koji u ime njih djeluju, nebitni“. Ovo treba pojasniti: 1) „i jedni i drugi“ su članovi Crkvene opštine Rožaje sa jedne, i članovi Odbora DPS-a sa druge strane, ali i građani koji glasaju za stranke bliske SPC-u ili za DPS; 2) „ali i treći“ su imami IZ-a.

Crkvena opština Rožaje upućuje političku poruku o potrebi očuvanja građanskog mira u situaciji kada dve strane, DPS i Islamska zajednica u Crnoj Gori, nasedaju na pogubne političke uticaje sa strane u cilju narušavanja mira u Crnoj Gori. Umesto izvinjenja, Crkvena opština Rožaje daje političku izjavu koja biračima sugeriše da glasaju za mir i optužuje političke oponente i njihove nalogodavce za raspirivanje sukoba.

Crkva Ružica je, inače, obnavljana od 1991. do 2021, a obnovu su donacijama pomogli i lokalni Bošnjaci, kao i pripadnici islamske zajednice koji žive u inostranstvu. Freskopisac im se odužio prikazom na kojem se vide muške figure sa turbanima i fesovima kako pale crkvu i stoje sa isukanim noževima iznad kolevke sa bebom. Sveštenik Radojević je izjavio da scene prikazuju istorijske događaje: spaljivanje crkve Ružice u 17. veku od strane Turaka i zločin iz Drugog svetskog rata koji su počinili muslimani, te da je srpski narod u Rožajama „hteo da sačuva od zaborava svoje žrtve“.

Moguće je da građani bošnjačke nacionalnosti u Rožajama svoj današnji kulturni i verski identitet ne vezuju za nekadašnje orijentalne delove muške odeće kao što su fesovi i turbani. Međutim, freskopisac uz pomoć kulture (orijentalne odeće), ukazuje na versku razliku između žrtava (srpskih pravoslavaca) i zločinaca (turskih i bošnjačkih muslimana), kao na istoriju, odnosno kao na realnost. Freska tako postaje stalni izvor traumatičnog sećanja, koja komšijama muslimanima trajno pripisuje odgovornost za zločine i zločinački orijentalni i islamski identitet. (Bošnjački identitet je problematičan i za teologa i sveštenika Darka Đoga, koji u reagovanju na Mahićevu izjavu kaže da je imamovim precima civilizacija i pismenost stigla preko hrišćanske Evrope i misije Ćirila i Metodija, što bi značilo da sadašnji Bošnjaci treba da razmisle o prihvatljivosti i opravdanosti svog verskog i kulturnog identiteta.)

Isto je u svom govoru uradio i imam Mahić iz Kozarca u BiH: za njega je SPC još od Svetog Save zločinačka sekta i ništa drugo. Imam je, doduše, ipak uputio izvinjenje zbog vređanja verskih osećanja pravoslavnih vernika. Eparhija budimljanska i Crkvena opštine Rožaje za sada nisu. Oni javno reaguju kao politička organizacija koja predizbornim obećanjima poručuje biračima da glasaju za mirnu i sigurnu budućnost uz parolu: „Sa nama ste zauvek vekovne žrtve“. A o suživotu i verskoj toleranciji možda nekom drugom prilikom.

Peščanik.net, 25.02.2023.