Mnogo se nade polaže na njega – tek izabranog patrijarha Irineja – i još su veća očekivanja. Najveća među jastrebovima, koji mu duvaju za vrat i u Saboru i u Sinodu. Istini za volju, nije on uveo u crkvu građanina A. Karađorđevića – taj se sam uveo i uz koleno mu seo. Valjda je bio ohrabren onim što je kosovski vladika Artemije kazao 15. januara ove godine: Očekujem onaj dan kada će princ biti krunisan kraljevskom krunom, jer Srbija stoji na dva stuba – kruni i SPC. I tako, sve sami stubovi u ovoj Srbiji. Ona stoji na mnogim stubovima i karijatidama, a njihov broj se menjaju iz dana u dan, kako to političkoj nomenklaturi zatreba. Izašao je tužni princ na balkon Saborne crkve, iako ga patrijarh nije venčao za presto. I ova igra čisto politička između trona i oltara odavno traje i već je svima dosadila. Princ i ne pomišlja da svi političari imaju nekog svog pretendenta – V. Koštunica nije jedini kralj bez krune, i patrijarh bez kiptra. A ne šali se, kako se nekima i čini, ni sam B. Tadić, iako se i sam najbolje ne snalazi ispod silnih stubova između trona i oltara.

I onda je došla konferencija za štampu srpskog patrijarha Irineja, koji se prvi put našao oči u oči s novinarima.

Trudio se patrijarh mnogo da ostane odmeren i umeren, ali sve mu je bilo uzaman: ni njemu dobri vetrovi ne duvaju, jer mu za vrat duvaju justinovci i nikolajevci. Ipak, on je nešto precizirao i neke znake dobre dao – država je jedno a crkva je drugo, pa ono sa Kosovom neka vidi šta će Tadić i neponovljivi V. Jeremić, a SPC će činiti svoje. „Sadašnji kurs države je dobar“, rekao je patrijarh, „ i nema potrebe da zaziremo od Evrope“. Na kraju patrijarh je kazao i ono najznačajnije što mnogi nisu primetili. Misleći na Kosovo, on je naglasio: „Ne smeta na Kosovu da delimo sudbinu i suživot sa narodima koji tamo žive“. E, da bi tako bilo! Patrijarh ipak nije smeo da dirne u sjaj i raskoš vladika, ni da dotakne njihove džipove.

I onda se dogodilo ono što Francuzi zovu la gaffe i što se i kod nas upotrebljava kolokvijalno. Ispalo je da su muslimani dobri samo dok su manjina, i to je razgnevilo dve IZ u Srbiji, koje među sebe hoće da se pomore. I tako ih je srpski patrijarh ujedinio u strahu, i tako je polumesec nad Srbijom opet zašao u gustu političku senku. Nije ovde načinjena razlika između islama kao vere i islamizma kao sinonima za totalitarne i agresivne ideologije. Kao da toga nema u hinduizmu i hrišćanstvu, ali vajde nije bilo. Dan iza toga, patrijarh je ponudio jedno izvinjenje, pa je ispalo da je to ipak gaf, i navodno da su mu reči istrgnute iz konteksta. Ako je tako, sve će dobro biti, ali postoji opasnost da ove reči ohrabre bojovnike da pripale još koju džamiju, a na drugoj strani muslimane da oskrnave još jedno hrišćansko groblje. Ne bi trebalo od ovoga praviti problem, ali će ova igra između trona i oltara potrajati, a njeni će se rezultati sve češće viđati. I tako, ne čine dobro oni koji patrijarha Irineja već smatraju nepogrešivim, ali ni oni koji mu sve odriču.

Ipak je nešto krenulo – dao je znak da će se susresti s papom rimskim u Nišu 2013. godine. Pa ako specijalni avion italijanskog ratnog vazduhoplovstva baš i ne bude smeo da sleti u Beograd, u strahu od nekih vladika, sleteće na aerodrom Car Konstantin u Nišu. Priču o caru Konstantinu ćemo ostaviti za drugi put, a za sada vredi se nasmejati onima, čak i u ozbiljnoj štampi, koji govore – on je naš čovek, Nišlija, bezmalo Srbin.

Sva je prilika da ćemo na neke promene u SPC sačekati, a do tad će nas pratiti priča o ovoj palanačkoj političkoj sabornosti, koja ne obećava mnogo.

 
Zapisi iz palanke

Peščanik.net, 30.01.2010.


The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)