U aprilu je, po anketi radne snage, bilo oko 2,28 miliona zaposlenih i oko 650.000 nezaposlenih. U odnosu na oktobar 2010, broj zaposlenih je smanjen za oko 100.000 (oko 4%), a broj nezaposlenih povećan za oko 83.000 (oko 15%).

Ovi su podaci dobijeni anketom, dakle ne uvidom u spiskove zaposlenih i nezaposlenih. Razlog za anketu jeste da se oni koji nisu prijavljeni, a ne rade iako bi želeli, uračunaju u nezaposlene, a da se u zaposlene uračunaju i oni koji rade na crno. Tako da se dobije potpunija slika o stanju na tržištu rada. Anketom se dobije veći broj zaposlenih, a u Srbiji, ne svuda, i manji broj nezaposlenih od onih koji su registrovani da rade ili da ne rade. I preciznija slika.

E sada, ako se to prihvati i odustane se od sumnje u ove podatke, šta oni govore? U aprilu ove u odnosu na april od pre tri godine (2008), broj zaposlenih je smanjen za nešto više od 550.000. To je oko 20%. Broj nezaposlenih je opet povećan za oko 217.000 ili za oko 50%. U odnosu na oktobar 2001, broj zaposlenih je smanjen za oko 700.000, a povećanje nezaposlenih pre 2008. relativno malo. Ti podaci nisu sasvim uporedivi, ali se svejedno može doneti kvalitativna ocena da se zaista burne promene na tržištu rada događaju upravo u poslednje tri godine.

Uz to, smanjenje broja zaposlenih i povećanje broja nezaposlenih od oktobra prošle godine predstavlja veliko, mada ne nužno i iznenađujuće pogoršanje stanja na tržištu rada. Šta ovo poslednje znači? Najverovatnije to da su poslodavci, a među njima i država, odlučili da mnogo više štede na zapošljavaju nego ranije. Pa bi trebalo očekivati da će biti znatno teže naći posao i slediti savet jedne od sestara u Čehovljevoj drami da „treba raditi“.

 
Blic, 06.07.2011.

Peščanik.net, 06.07.2011.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija