Nema smisla govoriti više ni o “Farmi” ni o “Dvoru” jer su nam ludorije takve vrste i od ranije znane. Nameće se neki obrazac banalnosti. I primitivizma najgore vrste koji sigurno izvire iz tradicije političkog populizma ranih devedesetih koje minule nisu – i skoro neće. Slični su i “kraljevi” i podanici ali malo kome ide u glavu zbog čega nekog otpora nema.

I obrazac na političkoj i crkvenoj sceni Srbije nije daleko od ovih i ovakvih kraljeva i podanika.

Zadigao je peševe mantije novopazarski muftija efendija Zukorlić i udario u ratničke zurle. Goreće – kaže – ne samo Sandžak nego i Srbija. Načiniće efendija “novo Kosovo” i problem će internacionalizovati i njegove zurle sve se više čuju. I sa minareta i s političkih skupova u regiji. Prilika mu se pružila jer iz Beograda je nekima zaista stalo i svojski se trude da bude što više “paralelnih struktura” – IZ Srbije je podeljena jer je polumesec nad Srbijom odavno zašao u gustu senku političkih kombinacija: IZ iz Beograda ne prihvata zov Zukorlićevih – prepoznatljivih ratničkih – zurli, ali to neće ni muslimani u Sandžaku jer to “dobra muslimanima doneti neće”. To dobro objašnjava narodni poslanik u Skupštini Srbije M. Omerović – no zurle se čuju sve dalje i njihov ratnički zov bez odjeka ipak nije. Sada efendiji smeta i sv. Sava i on kaže da muslimanima preti pokrštavanje i zove na bojkot – nijednog dokaza nema o nekom pokrštavanju. Muslimanska deca i nisu obavezna da idu na proslave sv. Save 27. januara. Zna efendija da u Koranu piše da “u veri prisile nema” zna on taj ajet ali tera svoje.

Zukorlićeva neka logika je jasna: briga njega za islam jer mu je najviše stalo do islamizma kao ideologije i politike. Hoće da bude ne samo etnarh ili miletbaša odnosno i verski i politički vođa. Nije ništa naučio od Srba – terao je svoje i Artemije pa ga je SPC ipak uklonila. Drugi cilj – njegove borbe za autonomiju je još jasniji i vidi se da muftija nije nimalo naivan – ako može neki Dodik u Bosni da igra otvoreno na kartu separatizma zbog čega ne bi mogao i ja muftija novopazarski. Ne radi se ovde o sv. Savi – ni nas svetosavlje nije usrećilo – već o jednoj politici koja je – na Balkanu – večito ponavljanje istog obrasca. Nisu nas usrećile Artemijeve kosovske trube jerihonske i neće žitelje Novog Pazara usrećiti ni političke zurle efendije Zukorlića. Važno je njima da “igra” traje i da ludorije na Dvoru ili na Farmi ne budu tek puka zabava – karnevalska atmosfera je svima dobrodošla. Novopazarska čaršija i beogradska palanačka kaldrma – uz sve razlike – funkcionišu po istom principu. Barem u političkom smislu jer i u Beogradu nije malo onih kojima je “rat bio bolji” i mora ga biti kaže crnogorski mitropolit – ima ih dvojica – Amfilohije koji to objašnjava činjenicom da je Srbija smanjena i okrnjena i stoga je “Srbija nezadovoljna”. Ko ju je smanjio i ovako sveo na “Dvor” o tome se poznati jerarh ne izjašnjava često – samo jednom u jednom intervjuu za londonske novine kaže da je Srbija “nezadovoljna” i objašnjava da je to uvod za neki “konačni rasplet” odnosno za novi rat.

Ostalo je isto i uglavnom kao na “Farmi” ili na “Dvoru” dosadno i banalno i prazno da čovek nema o šta glavu da razbije.

 
Zapisi iz palanke

Peščanik.net, 25.01.2011.


The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)