Srbija osam dana nakon izbora ima i mandatora i mandatara, gubitnik je pobedio, dokazujući da u državi nema revanšizma. I pobednik je dokazao da nema revanšizma – na njegovom slavlju našli su se zagrljeno-nasmejani i Tadićevi i Miloševićevi i Šešeljevi i Đinđićevi ljudi.

Rok za formiranje vlade je prva sedmica septembra. Prema onima koji su kao svetački oreol okružili novog šefa države Tomu Nikolića vlada Srbije će biti koaliciona: etnokratska, kleptokratska i teokratska. Nikolić je apsolutni pobednik u zatvorima jer je za njega glasalo 58,3 odsto robijaša. Inače je dobio 49,5 posto glasova, što znači da je omiljeniji među zatvorenicima nego među ostalim građanina. Nikoliću sleduje predsednički imunitet, pa se apostoli nadaju da će i njih dopasti mrvice. I da im se pri zapošljavanju neće tražiti potvrda o nekažnjavanju ili da nisu pod istragom.

Nikolićevu vladu u senci mogli bi da čine funkcioner SPS-a, pa SNS-a Zoran Bingulac, dekan na Megatrend univerzitetu, autor najmanje 50 knjiga iz ekonomije, finansija, beletristike, centarfor i desni bek, ministar sporta, vera, ambasador SR Jugoslavije u otadžbini vuvuzela, potpredsednik beogradske vlade i Fudbalskog saveza Srbije, predsednik odbora za proslavu 190 godina Mišarske bitke, zna da otpeva blizu 9.000 pesama, samo o Jelenama 95, a pesmu „Prošetali šabački trgovci“ pevao je u „Žikinoj šarenici“. Sa toliko iskustva, bilo bi najbolje da bude ministar bez portfelja.

U prvim redovima je i Luka Karadžić, pravosnažno osuđen pre tačno godinu dana na dve i po godine zatvora zbog saobraćajne nesreće kod Topole u kojoj je poginula devojka. Brat je vozio neregistrovani beli „mercedes“, a ubijena „fijat“. Zavisno od izvora informacije, Karadžić je imao od 0,82 do 1,9 promila alkohola u krvi. Ni godinu dana pre saobraćajke, brat Luka, poštar u Nikšiću, je pred drumskom mehanom u Crnoj Gori iz pištolja ranio fudbalskog trenera i pobegao u Srbiju. Ipak je u podgoričkom zatvoru odslužio 40 dana. Njemu bi najviše odgovaralo ministarstvo za saobraćaj i veze ili ministarstvo za Srbe u rasejanju.

Oliver Antić, redovni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu je optužen u korupcionaškoj aferi „indeks” da je naplatio 500 evra studentu da položi ispit bez ispita. Zamenik okružnog javnog tužioca je bez obrazloženja 2010. odustao od krivičnog gonjenja Antića. Optuženi nije insistirao da se proces okonča i time dokaže da je nevin. Vojislav Šešelj, potpredsednik Vlade i član Upravnog odbora Pravnog fakulteta izdejstvovao je da Antić postane dekan. Onda se Antić revanširao tako što je Šešelja izabrao za redovnog profesora za predmet koji Šešelj nikada nije predavao i za koji nema autorsku bibliografiju. U bibliografiji Šešelj ima između ostalog „Marksistički koncept naoružanog naroda“ i „Smežurano kengurovo mudo K… P…“ (puno ime i prezime izostavljeni zbog bon-tona Autonomije). Antić je bio dekan do oktobra 2000. godine, kada je podneo ostavku. Literatura na fakultetu su u njegovo doba knjige Smilje Avramov „Trilateralna komisija – Svetska vlada ili svetska tiranija“, „Genetski kod nacije“, „Neokortikalni rat“ Svetozara Radišića, dugogodišnjeg portparola Vojske Jugoslavije koji se bavi nadnaravnim pojavama, a nadnaslov poslednje knjige o neokortikalnom ratu je „Satana se više ne krije“. „Knjiga je dobra za čitanje za vreme letnjih vrućina i kada se iz nekih razloga ne ide na plažu“. (Iz recenzije autora). Miloševićev režim je Antića nagradio automobilom i nameštajem, kako se može zaključiti iz revnosnog dnevnika Josipa Rajde, carinika i kuma Bracike Kertesa, koji otaljava tamničke dane. Na Pravnom fakultetu je 51 profesor potpisao dve peticije protiv Zakona o saradnji sa Haškim tribunalom, a tu je bilo i ležište Udruženja „Sloboda“ za odbranu Slobodana Miloševića čiji je sekretar Branko Rakić nastavnik na fakultetu. Šešeljev naučni rad „Dosmanlijski sejmeni na Pravnom fakultetu“ uzročno je posledična veza čistke desetak nastavnika fakulteta u vreme Antića. Šešelj je i danas profesor ovog fakulteta. Antić je 2007. tražio da Haški sud odbaci optužnicu protiv lidera SRS-a, „jer je pala već posle Šešeljeve uvodne reči“. Antić, predavač naslednog, obligacionog i građanskog, a ne ratnog i krivičnog prava je odmah video da ni „tužilac ne veruje u Šešeljevu optužnicu“. Kako tužilac nije odustao od optužnice, koja Šešelju obećava poduže bukagije, Antić se od dugogodišnjeg aktivnog člana SRS-a, da ne tavori, našao među osnivačima otpadničke SNS. Sleduje Antiću da bude predsednik Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim tribunalom.

Dok je Velja Ilić, predsednik Nove Srbije birao nošnju za proslavu Nikolićeve pobede, primio je presudu da plati 1.250.000 dinara novosadskom novinaru Vladimiru Ješiću i troškove postupka, jer ga je 2003. godine šutnuo i pokušao da nasrne na njega. Ove godine je Ilić još osuđen da Draganu Đilasu, gradonačelniku Beograda, plati „500.000 dinara zbog neistina koje je izneo o njemu“. Ilić je ocrnio Đilasa da „reketira javna preduzeća, da je kriv za kolaps RTS i radi za Državnu bezbednost“. Prema porodičnom stablu kojim se ponosi, Ilićev otac i deda po ocu su robijali po presudama narodnooslobodilačke vlasti, a deda po majci je streljan ’43. kao „narodni izdajnik“. Ilić danas pogrdno govori o Jevrejima i Albancima, a smeta mu što je pozivnice za proslavu Dana državnosti 2009. potpisao Rasim Ljajić. Ilić je pretio novinarima da će ih ubiti, uništiti, baciti kroz prozor, jednog je optužio da je seksualno opštio sa njegovim ovcama, zbog čega je, kako je rekao bivši ministar, taj novinar i dobio batine. Policija je to opovrgla, ali su modrice ostale. Iz dva braka ovčar ima petoro dece. Bio je predsednik Akcione konferencije Saveza komunista u Graditelju. Posle sa Vukom Bojovićem, ocem Luke Bojovića koji je optužen za više ubistava i pokušaja ubistava, poseduje firmu Sponit. Magistrirao je kad su u tročlanoj komisiji sve tri trećine bili članovi njegove Nove Srbije. Kad je postao ministar, njegov ugostitelj je postao direktor železnice, koji se tereti da je sa društvom opljačkao svoju firmu za 1,2 miliona evra. Ilićev kafedžija postao je pomoćnik direktora Republičke direkcije za puteve. S one strane brave je i Branko Jocić, bivši direktor „Puteva Srbije“, jer je potpisivao lažne službene isprave i sa još 11 opelješio firmu za oko pet miliona evra. Istovremeno se bavio društveno korisnim radom – bio potpredsednik Ilićeve stranke. Ilićev brat-penzioner je postao predsednik Skupštine Čačka i direktor osnovne škole. Ilić bi se mogao zadovoljiti ili mestom predsednika Državne komisije za tajne grobnice streljanih posle Drugog svetskog rata, ili direktora udruženja protiv sodomije nad pernatom živinom i kovrdžavim četveronošcima.

Vladimir Cvijan, član Predsedništva SNS je bio tri godine pravni savetnik i generalni sekretar predsednika Srbije Borisa Tadića. Optužio je bez dokaza predsednicu Vrhovnog saveta sudstva Natu Mesarović i ministarku pravde Snežanu Malović da su deo „pravosudne mafije“. Kao kandidat za poslanika SNS u prvom krugu izbora na biračkom mestu u beogradskoj opštini Zvezdara sukobio se sa aktivistima Tadićeve DS, saznao je Kurir. „Cvijan je pretukao aktivistu DS i policija ih je privela u stanicu… Pokušao je da uzme biračke spiskove i ponašao se bahato“. Cvijan je potvrdio da je bio na informativnom razgovoru u policiji. Priključio se timu odbrane Sretena Jocića, optuženog za ubistvo novinara Ive Pukanića i njegovog saradnika. Cvijan bi bio najbolji inspektor u ministarstvu za ravnopravnost polova, ili u komitetu za zaštitu od policijske torture.

Vladimir Božović je član SNS od jula 2010. Bivši generalni inspektor MUP-a je ranije bio blizak SPO. Sada je kandidat za ministra policije i advokat ratnog gradonačelnika Trebinja Božidara Vučurevića. Osim imena, branjenik mu je zajednički sa Cvijanom. Tražili su hitno oslobađanje Vučurevića kad je uhapšen zbog ratnih zločina u Hrvatskoj. Kad to nije uspelo, Boža Volan je sa kućnog lečenja prebegao iz Srbije u Trebinje dva dana nakon što je sud dozvolio njegovo izručenje Hrvatskoj ili BiH. „Kakva je optužnica Hrvatske dovoljno govori što je na svakom mestu navedeno takozvana Republika Srpska. Izuzetno je loše međunarodno priznat entitet nazivati takozvanim“, naveo je Božović. U svetu izvan Srbije je BiH, a ne RS međunarodno priznata. Božović bi najbolju karijeru napravio kao predsednik komisije za borbu protiv lažnih lekarskih uverenja ili Dodikove komisije za reviziju Dejtonskih sporazuma.

„Kašikara“ je pala ove novogodišnje noći na kuću Saše Mirkovića, estradnog menadžera i predsednika Upravnog odbora Timočke radio-televizije koji živi u Beogradu. Najavio je da će se kandidovati za gradonačelnika Zaječara kao kandidat Pokreta radnika i seljaka u inat kumu, sadašnjem gradonačelniku. Nije uspeo, jer je lokalni protojerej oterao aktiviste Pokreta radnika i seljaka koji su pred crkvom delili politički obojena uskršnja jaja. Pun džak glasačkih listića koje su naprednjaci slavodobitno pokazali kao dokaz izborne krađe je ukrao član SNS u Zaječaru pred kamerama, napisao je ministar Oliver Dulić. Gradonačelnik Boško Ničić zna detalje: „Na snimku se jasno vidi kako Saša Mirković i članovi biračkog odbora ispred SNS i LDP preturaju po izbornom materijalu. Upali su oko dva sata noću u salu gradske skupštine pri primopredaji izbornog materijala. Postoji osnovana sumnja da je Mirković izborne listiće predao naprednjacima“. Mirković bi najviše uspeha postigao u borbi protiv organizovanog kriminala i nepotizma u obliku kumstva.

Harmonikaš Miroljub Aranđelović-Kemiš učlanio se u SNS jer „želi da pobošlja uslove za muzičare“. Pevačica Zorica Brunclik je sa Kemišem 27 godina. Usred izborne kampanje je na TV Hepi Brunclik (57) priznala da ona i njen suprug tek sada uče neke nove poze u seksu. „Kemiš i ja se trudimo da napravimo razne inovacije. Evo, skoro nam je profesor Marić poklonio knjigu u kojoj ima mnogo poza. Čak imaju i neke srpske poze“. Srpske poze su inspirisale neke njene pesme poput „Tebe mi nikad nije dosta“, „Opa cupa“, „Kupam se u mukama“, „Jedna međa, a dve njive“, te „Zašto mi sve ovo radiš“. Bila je osnivačica Jugoslovenske levice, čija je predsednica bila Mirjana Marković, viđena za njenu ministarku kulture. I u njen bazen je bačena „kašikara“. Supruzi i suprugu bi bilo najbolje poveriti ministarstvo za tehnološke inovacije.

Brunclik je po kafanama i hotelima nastupala i sa orkestrom braće Karić, čiji je gitarista Bogoljub osumnjičen da je ojadio Srbiju za oko 40 miliona evra. Već šest godina je muzikant u bekstvu, a njegova supruga je kao kandidat njegove stranke Pokret snaga Srbije osvojila 0,98% glasova u takmičenju za predsednika Srbije. Dok je muzičar i geograf bio Miloševićev ministar bez portfelja, supruga je poklanjala gostima knjige Miloševićeve supruge, dedinjske komšinice. Kad se promenio režim, Bogoljub je obrijao brkove. Milankina politička filosofija je skromna: „Imam u koga da se ugledam, od Margaret Tačer, Indire i Sonje Gandi do Hilari Klinton“ i „Ekonomski jaka država može biti samo ako je privreda jaka“. Ovoj Nikolićevoj gošći bilo bi najhumanije ponuditi predsednikovanje međudržavnim komitetom za saradnju sa Ruskom federacijom, gde u izgnanstvu živi većina njenih partnera, komšija i uzora.

Ofanziva na Nemanjinu 11 je počela. U ofanzivi na vlast u opštini Surčin 25. maja odbornici i pristalice SNS sprečili su DS i Pokret za bogatiji Surčin da formiraju vlast. Vlast su preuzeli naprednjaci uz podršku SPS i URS i oko 200 građana, koji su razbijali prozore na zgradi svoje opštine.

Autonomija.info, 29.05.2012.

Peščanik.net, 29.05.2012.