Kampanja za izbore koji će u 14 crnogorskih opština biti održani 23. maja odvija se pretežno tiho. Naravno, ako se ne računa zloupotreba državnih poslova u svrhu promocije vladajućih partija. O obnovi, izgradnji i boljim danima koji čekaju svakoga od nas iz glasa se pjeva po cijeli dan. Opozicija kaže da kampanju ne sprovodi od vrata do vrata, nego od čovjeka do čovjeka. Vlast gazi utabanim stazama. Prelamanje je u toku, učtivo se zove – siguran glas. Pokret za promjene optužio je Demokratsku partiju socijalista da posjeduje zbirku ličnih podataka svih glasača koju koristi za pritiske, ucjenjivanje i zastrašivanje građana. Pozivajući se na izvore iz DPS-a, u PZP-u tvrde da zbirka, osim osnovnih ličnih podataka, sadrži i informacije o finansijskom stanju pojedinaca i njihovih porodica, o njihovom kreditnom zaduženju, pregled porodičnih dugovanja za struju, drugih dugova, kao i procjenu mogućnosti građana da dugove plate. Tu su i podaci o prekršajnim i krivičnim prijavama, o troškovima školovanja, željenom zaposlenju, zdravstvenom stanju.

Od Agencije za zaštitu ličnih podataka poslanik PZP-a Koča Pavlović tražio je hitnu intervenciju ,,kako bi se prekinula decenijska kriminalna praksa vladajuće partije kojom se ograničava sloboda građana Crne Gore i kojom se onemogućava održavanje fer, demokratskih i od pritisaka i ucjena oslobođenih izbora u našoj državi”.

DPS je objavila kako nema i ne koristi bilo kakav registar ličnih podataka građana Crne Gore mimo onih na koje ima zakonsko pravo.

Savjet Agencija za zaštitu ličnih podataka zatražio je od DPS-a da im u roku od osam dana odgovori da li su i na koji način prikupljali lične podatke. Očekuje se odgovoran odgovor.

Pokret za promjene objavio je i da informacije o početku akcije kupovanja glasova s posebnim osvrtom na Rožaje. Tvrde da se u rožajskom Sudu za prekršaje, onima koji su spremni da DPS-u prodaju glas, izdaju bonovi-kuponi u vrijednosti od 30 eura, sa kojima donosilac može da trguje u dva super-marketa. Ko kaže da nema inflacije – do nedavno se lična karta nije mogla kupiti za manje od 50 eura.

Jedan od načina za sijanje straha je i najavljivanje novih sistematizacija radnih mjesta u pojedinim preduzećima. Kad se posije strah od gubitka radnog mjesta, sigurni glasovi padaju kao s kruške. U PZP-u kažu da je jednom od njihovih aktivista zaprijećeno izbacivanjem sa posla, te da će imena ljudi koji podmićuju i prijete dostaviti nadležnima.

U preporukama koje stižu iz Evrope redovno piše: ,,Potrebno je uložiti ozbiljne napore da bi se otklonio osjećaj da su državni službenici zavisni od ljudi na funkcijama, kao i to da politička naklonost i biračka opcija mogu uticati na nečiju egzistenciju. Svaki oblik diskriminacije na radnom mjestu po osnovu političkog mišljenja, a naročito diskriminaciju javnih I državnih službenika, treba zabraniti”. CEDEM-ovo istraživanje nedavno je pokazalo da je u Crnoj Gori najrasprostranjenija diskriminacija zbog političkog uvjerenja.

Iz opozicione koalicije Bolja Crna Gora upozorili su i na problematične sastave biračkih odbora. Tvrde da su u nekim mjestima predsjednici opštinskih izbornih komisija ljudi koji se nalaze na čelu državnih institucija ili su nosioci odgovornih funkcija u sudstvu i pravosuđu. DPS je opet rekao – ma kakvi.

Nije baš da samo opoziciji nešto smeta. Ponekad se i vlast žali na vlast. Bošnjačka stranka, koja na izbore u Baru izlazi sa listom Barska bošnjačko-muslimanska lista – Sad i ubuduće, ocijenila je da dosadašnja zastupljenost ,,bošnjačko-muslimanskog stanovništva” u lokalnoj i javnoj upravi, te predstavničkim tijelima u Baru ne odgovara njegovoj brojnosti. ,,Bar je oduvijek bio prepoznatljiv po svojoj toleranciji i multikulturi, ali se to mora iskazati i kroz zastupljenost u institucijama. Ako se manjinski narodi sami ne izbore za ono što im pripada po Ustavu i zakonu i što predviđaju evropski standardi, ta im prava niko neće pokloniti”, rekao je nosilac liste i poslanik BS Suljo Mustafić. Druga je stvar Glavni grad. Koalicija Za evropsku Podgoricu, u kojoj se nalazi Bošnjačka stranka, kažu iz te partije, na najbolji način oslikava multietničku i multikulturnu Podgoricu.

Svako zna da Bošnjačku i ostale partije manjinskih naroda u zagrljaj DPS-a gura neizmijenjeni Zakon o izboru odbornika i poslanika. Jednostavno je: umjesto zakona mandate im garantuje vlast. Strah partija manjinskih naroda da neće preći cenzus jedan je od najvažnijih mehanizama njegovanja multietničnosti evropske koalicije.

I ovoga puta izbore će krasiti mogućnost partija da nakon izbora mijenjaju polovinu liste. Ta činjenica zavrijedila je i pažnju Evropske komisije. Nakon što je Vlada poslala prvi, uslijedilo je dodatno pitanje: ,,Budući da se u vašem odgovoru ne pominje netransparentna podjela mandata koju nakon izbora rade same partije, željeli bi da bolje shvatimo kako taj sistem funkcioniše i da li postoje planovi da se on izmijeni u skladu sa preporukama OSCE/ODHR-a”. Odgovoreno im je da će stvar biti riješena novim zakonom. Onim čije je donošenje četiri puta odlagano, koji trenutno razmatra Venecijanska komisija i oko kojega se kompromis u crnogorskom parlamentu ne nazire.

Među desetak dodatnih pitanja iz Upitnika koji se odnose na izbore bilo je I pitanje da li su sve donacije političkim partijama javne. Odgovor je glasio: ,,Da, sve su donacije javne i sastavni su dio izvještaja o finansiranju političkih partija i u pogledu iznosa i u pogledu imena donatora”.

Evropska unija je u Izvještaju o napretku napisala da Crnoj Gori nedostaju jake i nezavisne institucije koje bi nadgledale način na koji se troši i uplaćuje novac političkim partijama.

Zakonom o finansiranju političkih partija, koji je donijet u ljeto 2008. predviđeno je da budžetska sredstva za finansiranje redovnog rada partija u Skupštini Crne Gore ne mogu biti manja od 0,2 niti veća od 0,4 odsto budžeta. Budžetska sredstva za finansiranje redovnog rada partija u skupštinama opština ne mogu biti manja od 0,5% niti veća od jedan odsto budžeta. Od tog novca, 15 odsto se u jednakim iznosima raspodjeljuje parlamentarnim partijama, a ostalih 85 odsto dijeli se srazmjerno broju poslaničkih odnosno odborničkih mjesta.

Prema zakonu, za finansiranje redovnog rada političke partije fizičko lice može da uplati najviše 2000 eura, a pravno najviše 10.000 eura godišnje.

Partije su u ovoj zemlji dužne da podnesu izvještaje u utrošku budžetskih sredstava za izbornu kampanju, kao I izvještaj o trošenju sredstava iz privatnih izvora za kampanju, ali i godišnje izvještaje o imovini, kao i završni račun. Neke podnose, neke ne podnose.

Reviziju izvještaja i o trošenju novca iz budžeta i o finansiranju iz privatnih izvora za izbornu kampanju radi Ministarstvo finansija. Premda su ubilježili nekoliko prekršajnih prijava – uglavnom protiv partija koje nijesu ušle u parlament – u Ministarstvu tvrde da su zadovoljni revizijom. Mali je problem to što se Ministarstvu ima vjerovati na riječ – izvještaji o reviziji nijesu dostupni javnosti.

U opozicionim partijama kažu da ne mogu da objave imena firmi koje im daju novac zbog toga što je „ambijent” u Crnoj Gori takav da bi njihovi donatori vrlo brzo imali posjete raznih inspekcija.

“Izvještaji”, “revizije”, “završni računi” – ozbiljno zvuči. Ozbiljno je nekome i kad dobije džak brašna, nekome je ozbiljan račun za struju, nekome trideset eura za trgovinu u prodavnici mješovite robe. Strah nema cijenu.

 
Kosara K. Begović, Monitor, 07.05.2010.

Peščanik.net, 19.05.2010.