Asterix, mural u Briselu, foto: Christian Koehn (fragwürdig), GFDL

Asterix, mural u Briselu, foto: Christian Koehn (fragwürdig), GFDL

Zanimljivo je da vlast koja, kad joj to odgovara, u svemu pronađe vezu sa sobom (sve je samo njena zasluga ili je sve napad na nju i njenog prvog čoveka), nikako ne vidi vezu sa sobom i stvarima koje jesu u direktnoj vezi sa njom (zloupotreba, korupcija, kriminal).

Pa su tako besprizorni napadi ministra vojnog na novinara koji je samo objavio nalaze Agencije za borbu protiv korupcije (da ministar prikriva poreklo imovine), za premijerku – tek sukob jedne partije i jednog portala. A ne povod za smenu i istragu. Štaviše, ona ima razumevanje za „emotivnu reakciju“ ministra iako ta „emotivna reakcija“ podrazumeva saopštenja (po nekoliko njih svakog dana) koja su toliko bestijalna da bi svaki portal koji drži do sebe odbio da ih objavi čak i kao komentar anonimnih čitalaca.

Sa druge strane, za tu istu vlast, koja sad ima puno razumevanje za ministrove „emotivne reakcije“, jedna druga, stvarno emotivna reakcija glumca na tviteru i njegova hiperbola da će pišati po grobovima, bila je, ni manje ni više – nego direktni poziv na ubistvo.

Ali je zato droga pronađena u automobilu pomenutog ministra bila samo „zloupotreba službenog vozila“ koja ne zahteva ozbiljnu istragu. Kao što je nisu zahtevali ni savamalski fantomi, kupljene diplome i plagirani doktorati, peglani glasački listići i hronični višak listića u glasačkim kutijama, famozna 24 stana i još famozniji anonimni prijatelji koji plaćaju skupocena školovanja dece, afera helikopter…

Jer vlast igra igru „uta-ta, ne možete nam ništa!“ dok istovremeno preko svih medija dreči „vidite šta nam rade! “ kao da tvitovi mogu išta osim da, u sve jačoj medijskoj blokadi, informišu makar o gužvama po ulicama.

Šta vlast toliko sokoli da se otvoreno plezi i ruga javnosti? Pa, prošlo im je i smanjenje penzija, gašenje emisija i medija, prošla im je ukradena lična karta koja je otvorila preduzeće i zarađivala pare, prošli su im čuvari kontejnera, proći će im i novouspostavljeni čuvari tunela (!), a kako stvari stoje proći će im i ovaj skandal sa ministrom vojnim i ko zna šta sve još što je u sukobu ne samo sa zakonom već i sa zdravim razumom.

No, da li im to daje razloga da veruju kako će im proći baš svaka zloupotreba prava i razuma? Evo, u Zemunu se upravo „jedno selo nepokorenih Gala uspešno odupire osvajaču“ i svakodnevnim protestnim okupljanjem roditelja i nastavnika sprečava nezakonitu smenu direktora škole. Možda uskoro i druga „galska sela“ pomisle da je jedino čega se treba plašiti – samo to da nam nebo ne padne na glavu.

Peščanik.net, 25.09.2017.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)