Fotografije autora, Saša Ilić

Fotografije autora, Saša Ilić

Izvori bliski vlasti kažu da mandatara Aleksandra Vučića čeka paklena nedelja i osam važnih koraka do avgustovske vlade, ukoliko bude uskladio potrebe i želje svih kandidata koje je odlučio da uključi u svoj projekat totalne vlasti. Taj model podrazumeva da u Srbiji neće biti previše onih koji će se protiviti njegovim potezima, bilo da je reč o opoziciji (koja se tokom ovog leta skoro potpuno raspala) ili o medijima, koji su nedavno počašćeni “izložbom”, kao jedinim proizvodom koji je tehnička Vlada prezentovala na kraju protekle školske godine. Međutim, iako je izložba predstavljena kao delo pres-službe SNS-a, ona to nije, jer pomenuta služba nije u stanju da prebroji ni tabloide koji se svakodnevno dopremaju na kioske širom zemlje. U pitanju je rad jednog ministarstva koje nije imenovano, niti je ozvaničeno mandatarovim prethodnim ekspozeom, a kako stvari stoje, neće ga biti ni u novom, avgustovskom (popravnom) ekpozeu. Reč je o Ministarstvu propagande Republike Srbije, koje je zaduženo za popravljanje prošlosti mandatara, stvaranje utiska medijskih sloboda u javnosti i naposletku za kreiranje slike uspešnih reformi, kako u privredi tako i u obrazovanju.

Vučićeva vizija dobro je poznata, budući da je bez prekida emituje većina državnih, tj. podržavljenih medija. Jedna od njegovih stalnih mantri je i ona o školi i dualnom obrazovanju. Radnik sa šesnaest a ne “dokoni” intelektualac sa trideset. Zanatlija sa sedamnaest a ne “neupotrebljivi” doktor nauka ili “neposlušni” novinar sa četrdeset. Tako bi mogle da glase propagandne floskule premijera, koje on šalje u javnost kada je u pitanju tema obrazovanja ili njegovog povezivanja sa privrednim reformama i opštim ozdravljenjem društva. U dualnom obrazovanju, Vučić vidi izlaz iz trenutnog obrazovnog kolapsa, enormne nezaposlenosti, ali i društvenih otpora projektima Vlade. Švajcarska i Austrija su primeri na koje se mandatar često poziva kada je u pitanju ovaj model edukacije. U pitanju je detektovanje onih obrazovnih profila koje same fabrike potražuju a koje aktuelni obrazovni sistem ne “prepoznaje”.

Ni dana bez učenja, poručuje mandatar kome se približava avgustovski rok. Nema kraja obrazovanju. U suporotnom, javlja se cinizam kod mladih ljudi već između dvadeset pete i tridesete godine, poručuje on. A to je najlakše preduprediti novim modelom obrazovanja. Mlade ljude, pre svega, treba odučiti od priče o diplomama. Diploma je prevaziđena stvar, jer u tom sistemu ne vredi ništa. Uostalom, čitav SNS ima famozne diplome. Čak i doktorske. To je uostalom najlakše dobiti. Nego da vidimo šta ko zna da uradi. Na primer, ministar Stefanović se neprestano edukuje i moglo bi se dogoditi da u avgustu postane ministar vojni, budući da se u proteklom periodu uputio u rad bezbednosnog sistema. On je možda jedinstveni primer kontinuiranog učenja: on radi s jedne i druge strane zakona neprestano. Ministar kulture Ivan Tasovac mogao bi preći u Ministarstvo unutrašnjih poslova jer je tokom vremena postao ekspert za detektovanje interesnih lobija koji vrše finansijske malverzacije. Pre svih, možda je ministarka Zorana Mihajlović najbolji primer stručnjakinje koja se neprestano edukuje i menja obrazovne profile: energetika, saobraćaj, lokalna samouprava, finansije. Nema odmora za ministre, jer vreme pisanja ekspozea neumitno ističe. Već prvog septembra svi će se pitati, šta su radili prošlog leta i koliko su uspeli da svojim zalaganjem skrenu pažnju mandatara na svoja znanja i umeća.

***

Moja učiteljica Vladanka S. govorila je: “Ko ‘vata zjala tokom godine, znojiće se u avgustu”. Ona je nepogrešivo umela da među učenicima prepozna buduće društvene i esnafske profile. Godine provedene u obrazovanju izoštrile su joj oko a nadolazeća kriza oplemenila je njene opservacije ironijom. U karijeri je imala zvezdane trenutke, negde početkom osamdesetih. Kasnije je sa rapidnim padom ugleda škole, obrazovanja i diploma, njen autoritet uništen. Završila je kao prodavačica na pijaci dok su njeni najgori đaci postali “biznismeni”, “vlasnici firmi”, “ljudi od ugleda”. Oni su još tada praktikovali Vučićevo dualno obrazovanje: na časovima su ‘vatali zjala a popodne bi se spremali za veliki život. Mnogi od njih su kasnije ušli u lokalnu politiku. Najpamtniji među njima, kao prototip idealnog predstavnika protodualnog obrazovanja Srbije – Dragan Marković Palma, postao je njihov lider.

Krajem jula, svake godine, po navici prošetam do svoje osnovne škole. Neugledna, polusrušena zgrada u kojoj se ona nalazila, stoji i dan danas u školskom dvorištu, naspram novog zdanja. Polupanih prozora, izbijenih vrata, iscrtanih zidova, izgleda kao avet iz prošlih vremena. Reklo bi se, spomenik nekom ranijem modelu obrazovanja, kada se učilo pomoću velike računaljke, foto slajdova i glomaznih mapa koje bi redar pre svakog časa poznavanja prirode ili geografije donosio iz školskog magacina. Svaki put kada dođem do nje, probijem se kroz gomilu šuta i razbacanog inventara do svoje učionice. Pod je razrovan, nekoliko zaostalih klupa isprevrtano, a zidovi ispisani grafitima. Ovog puta me je dočekao nesvakidašnji prizor: cenovnik narkotika sa brojem telefona. Ostvarena je neskrivena simbioza između stare i nove škole. Medijatori se više i ne kriju, jer im je omogućen nesmetani rad. Stvoren je povoljan ambijent za distribuciju narkotika u najužoj zoni škole. Kao i u Vučićevoj državi, spolja je svuda na delu rad Ministarstva propagande: opština je na speedu, razvija se velikom brzinom, građevinska industrija cveta, turizam ne zaostaje za njom. U samoj školi, kao i na vrhu vlasti, čeka se avgustovski rok. U međuvremenu, oni koji su prošli kroz svojevrsni vid dualnog obrazovanja i pronašli profile izvan postojećeg sistema, integrišu polja delovanja gotovo svih ministarstava (obrazovanja, kulture, unutrašnjih poslova, zdravlja, za rad i socijalna pitanja, omladine i sporta, lokalne samouprave, finansija itd.). Zaista, na ovom mestu padaju u vodu svi veliki reformski narativi Vučićeve vlasti. Njegova usmerenost na propagandu i samoreklamerstvo uz potpuno odsustvo efikasnosti bilo kog resora Vlade, čije je sve funkcije i doslovno preuzeo na sebe, doveli su do infrastrukturnog kolapsa na lokalu. Ti su efekti za sada “nevidljivi”, ali bi kroz nekoliko godina, kada budu izašli iz moje stare učionice na svetlo dana, mogli biti poražavajući.

Peščanik.net, 01.08.2016.


The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)