Najnoviji ali nikako poslednji nastavak o raspamećenom vladici Filaretu koji je na granici sa Crnom Gorom teoretski štrajkovao glađu 11 dana, a praktično, pri odličnom apetitu, govedo krkalo dok ne pukne – okončao se svesrpskim trijumfom sa obe strane državne međe: poremećenom popu dozvoljeno je da u pratnji crnogorske policije posećuje svoje još poremećenije religiozne pacijente u Crnoj Gori, jer što da se lažemo, onaj tko veruje da je Filaret duhovni pastir – jeste neopevana ovca koju valja šišati motornom testerom. Pravoslavno-državna pobeda Srbije zbog činjenice da stoka u mantiji nije odapela – proslavljena je na tradicionalno koštunjavi način, odlukom ministra Velimira Ilića da se na mestu gde je Filaret danima kenjao i ispišavao se, prigodno, postavi kamen-temeljac za izgradnju hrama Sretenja Gospodnjeg! Shodno ovim unezverenim shit-kriterijumima (“Tamo gde je Filaretovo govno, tamo je Srbija”), dočekali smo da budemo obavešteni da je zapišana teritorija od danas “sveta zemlja” i da granični prelaz Ranča automatski menja svoje ime u “Vladičinu dolinu”, što je bila inicijalna ideja srpskih partija iz CG, razulareno-presrećnih što su, sportskim rečnikom, ostavili srce na govnu, oduševljeni činjenicom da su uslikani i da je neka novinarska budala primetila u njihovom priopćenju da je hram pobeda “visokoverujućeg srpskog naroda”, taman visokog kao prosečni Srbi from CG, oko 160 cm, bez štikli sakrivenih mantijom.

Suština ovog pravoslavnog show programa na čelu sa suludim Filaretom – jeste upravo titula “svete zemlje” koja se, dakle, dodeljuje svakoj ledini na kojoj poludeli pop odluči da tobože štrajkuje glađu, sve uz podršku Vojislava Koštunice i njegovih gnevnih savetnika, srpskih ministara, neizbežnog Legije koji je iz zatvora – ekskluzivno – pohvalio Filaret-budalu, samo što mu nije ponudio svoje snajperske usluge, a što su sa neizmernim zadovoljstvom preneli svi Legijini tabloidi, ovisni od njegovog miga; recimo, nesrećni Rasim Ljajić, lik koji je istovremeno ministar za socijalnu politiku, šef za saradnju sa Tribunalom u Hagu a istovremeno predsednik Koordinacionog centra za Kosovo – pored ova tri sedam(sto)desetdvasatna posla dnevno našao je vremena da se Evropskoj Uniji obrati glede ludog Filareta i pita zašto ga Crnogorci ne puštaju preko granice? Sasvim privatno: a što bi se Rasim uopće bavio svakom budalom koja štrajkuje? Međutim, Filaret nije goli popa: on je prijatelj Vojislava Koštunice – moguće: duhovni maser – pa je, kao i obično, Rasim Ljajić ispao klasična budala, ponavljajući fraze koje su mu drugi rekli da ih napamet nauči.

Uloga neizbežnog Velimira Ilića koji je svečano proglasio gradnju crkve – a da niko nije smeo da ga upita: odakle vam građevinska dozvola, gde su planovi, ko su investitori, da li se uopće sme graditi na Svetoj Zemlji – ostala je kao backround ovdašnje srpske politike koju međunarodno vode Vojislav Koštunica a interno pomenuti Velimir Ilić. Srpska nam se Vlada, dakle, svela na dva čoveka – Koštunicu i Ilića: prvi je toliko uronio u Kosovo da mu dupe uranja u Kosovskoj Mitrovici, drugi je odlučan da postane Predsednikom Srbije i domaćinski nam jebe majku, što preko koncesije za autoput, što preko Guče ili svete zemlje po kojoj je Filaret povraćao, svejedno.

Retka hrvatska liberalna misao koja bi priupitala šta u ovom času radi Boris Tadić, predsednik Demokratske stranke i, gle, Predsednik države – da li se on, recimo, oglasio glede svinje Filareta – okončava se saznanjem da Boris Tadić diplomatski sledi nogometni put vlastite reprezentacije; iznenađenje da je baš u času kad je Srbija sa Finskom igrala u Helsinkiju Tadić bio u poseti Ahtisarijevoj matici moglo bi se učiniti zgodnim slučajem, ali da baš u srijedu 12. 09. Tadić službeno ide u Portugal kad Srbija igra s fudbalskom reprezentacijom pomenutog Portugala – i da će, dakako, prisustvovati tekmi – govori o svjetonazoru našeg Predsednika kojeg za fudbal i svetu zemlju, svejedno, zabole ona stvar sve dok putuje Europom bez viza, može mu se, predsednik je to!

Odsečen od domovine na najsuroviji način, Predsednik Tadić nije ni upoznat sa najnovijom vešću iz Srpskog Parlamenta: ogorčeni što državna televizija prenosi odbojkašku utakmicu Srbija-Grčka i time istovremeno ukida prenos iz Narodne Skupštine, većina poslanika je izglasala odluku da se sednica prekida sve dok RTS ne odluči da ih prenosi uživo! Dakle: ako nismo na televiziji, ne radimo!

Ovaj sportski stav kombinovan s najgorom mogućom varijantom: da posle odbojke  RTS prenosi utakmicu Rusija – Hrvatska, bio je inicijalni okidač za pitanje: šta nam je važnije, hrvatska reprezentacija ili Skupština, što je, pretpostavićete, vodilo onoj vrsti ludila okončanom odlukom da se Skupština raspusti, jer ako Filaret bez policije ne može u Crnu Goru, nećemo ni mi da radimo, jebeš Skupštinu koju sa svete zemlje nije blagoslovio Jelenko Mićević aka Filaret, nabijem ga na qurac zajedno sa Skupštinom a posebno se poserem na svetu zemlju. Tek da se zna!

Ne zna se jedino hoće li Filaret mitraljeskim rafalom proslaviti svoju pobedu ili će to ostaviti dr. Kalašnjikovu koji ovih dana vodi teške bitke protiv Amerike i NATO-a; ako pobedimo Ameriku, što je, po dr. Voji, sasvim moguće – pičke su to – ostaje govnjivi NATO za koji smo pripremili Filareta; opet da štrakuje glađu s uhićenom prasetinom koja mu daje snage da izdrži na svetoj zemlji gde je sve dozvoljeno, da kenja okolo i tako širi teritorije Srpstva do same granice demencije, ograničenim mojim rifovima Metro Riots ili Baby Woodrose.

Sveta zemlja Vladičina dolina?

Srbija do Karlobaga!

 
Feral Tribune, 12.09.2007.

Peščanik.net, 12.09.2007.