Evo, sad znamo da je to lako. Stvarnost odbija da se savije prema zakonu, i pragmatični ljudi – promene zakon. Zakon kaže da je ta i ta koncentracija te i te materije u mleku opasna po zdravlje, te zato mleko koje sadrži tu materiju preko propisane mere ne sme biti u upotrebi. Stvarnost kaže da poljoprivrednici u Srbiji nisu u stanju da u postojećim prilikama sa raspoloživim sredstvima proizvedu mleko koje ispunjava taj uslov. Pragmatični ljudi iz Vlade kažu – ko će sad da se bakće s mlekom, s poljoprivrednicima, s uslovima proizvodnje, sa zdravljem građana – i zaključe: promenimo zakon. Jednog dana, kada nastupe vidljive posledice njihove odluke, oni ionako više neće biti tu da donesu, recimo, još jedan zakon prema kome se svi ljudi koji obole od raka imaju tretirati kao da su zdravi. I to bi bilo vrlo pragmatično – zašto bi se arčila sredstva na ljude obolele od terminalne bolesti. Pošto smo se zakonom obavezali da sprečimo prevenciju takvih bolesti, sasvim je logično i da se zakonom oslobodimo obaveze da ih lečimo.

Nije naša Vlada, razume se, prva koja je pribegla takvom rešenju. Jednom davno, sredinom osamdesetih jedna druga vlada, sa Margaret Tačer na čelu, takođe je odlučila da nije ni praktično ni isplativo da se promeni hrana kojom su se u to vreme hranila britanska goveda. Umesto da zabrani da se goveda hrane prerađenim stočnim mesom, ta je Vlada objavila studije prema kojima meso goveda koja su obolela od bolesti ludih krava nije štetno po zdravlje ljudi. Desetak godina kasnije, jedna druga britanska vlada, pod pritiskom poraznih činjenica, suočila se sa zahtevom da ubije i spali oko šest miliona grla stoke. Margaret Tačer, međutim, više nije bila u poziciji da snosi posledice svojih nepromišljenih odluka.

Ali, zašto bismo mi sad brinuli britanske brige. Vratimo se domaćoj Vladi. Reklo bi se da je ona juče demonstrirala vrhunski pragmatizam promenivši zakon koji je nesprovodiv. No, učinivši to, dala nam je za pravo da pitamo – a što onda ne promenite i Ustav? I Ustav Srbije je nesprovodiv, promenite ga i prilagodite stvarnosti. No, neko bi sad, sledeći mlečnu logiku, mogao reći da bi i jedna takva konstitucionalna promena bila pogubna po opstanak „srpstva“ baš kao što i promena zakona u vezi sa mlekom ugrožava zdravlje građana. No, taj bi, tako razmišljajući, pogrešio. Jer, od površne analogije koja bi da pokaže kako je moguća promena Ustava jednako pogubna kao i jučerašnja promena zakona o mleku, mnogo je čvršća jedna druga logika koja vezuje promenu zakona o mleku sa čuvanjem obesmišljenog Ustava. Reč je upravo o logici pogubnosti: u svakoj situaciji u kojoj ova vlada treba da bira između opšte dobrobiti i sebične koristi, građani mogu da računaju na to da će biti drastično oštećeni.

Peščanik.net, 01.03.2013.


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)