Koja je uloga deviznih rezervi u stabilizaciji kursa? Ovo nije neistraženo područje u ekonomskoj nauci. Krize kursa su česte, a MMF uostalom i postoji kako bi upravo podržao politiku kursa preko finansiranja rezervi. Znači li to da su devizne rezerve nužan i dovoljan uslov održanja određenog kursa ili njegove uredne promene? Ne znači.

Uzmimo najopštiji slučaj: nije izvesno da je neki nivo kursa održiv – bilo da je fiksiran ili, kako se to kaže u Srbiji, stabilan. Nije izvesno, znači, da neki smatraju da će kurs depresirati ili devalvirati, a drugi da neće. Postoje, kako se to stručno kaže, višestruke ravnoteže – jedna kada kurs devalvira i druga kada ne devalvira. Ukoliko centralna banka interveniše na deviznom tržištu, ona može da utiče na to da li će se privreda naći u jednom ili drugom ravnotežnom stanju, dakle da li će kurs devalvirati ili ne.

Ukoliko, međutim, postojeći kurs nije ravnotežan, doći će do onoga što se zove spekulativni napad na domaći novac. To znači sledeće: svi će kupovati strani novac, u srpskom slučaju – evre, dok će ga jedino centralna banka braniti prodajući rezerve. Ishod će zavisiti od toga da li će se neki od onih koji se oslobađaju dinara predomisliti. Ovo, opet, zavisi od faktora koji karakterišu ponudu i tražnju stranog novca – a oni su u kreiranju spoljne trgovine i u prilivu stranih finansijskih sredstava. Ako ponuda stranog novca po osnovu izvoza i ulaganja nije dovoljna, rezerve će se potrošiti i devalvacija je neizbežna – trenutna ako je reč o fiksnom kursu, postepena ako je reč o fleksibilnom. Dakle, ako je kurs neravnotežan, devizne ga rezerve ne mogu stabilizovati.

Oni koji su prodavali dinare i kupovali evre zaradiće prodajući evre po nižem kursu, a centralna će banka snositi gubitak, koji je, naravno, gubitak poreskih obveznika.

 
Blic, 09.06.2010.

Peščanik.net, 09.06.2010.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija