Bilo bi mnogo lakše, kaže predsednik Vlade, kada bi se štedelo u dinarima. Zašto se, međutim, štedi u stranom novcu? Odgovor nije teško naći: ne veruje se u dinar. Šta, opet, to govori? Da nedostaje poverenje u centralnu banku. Zašto? Odgovor je opet očigledan: neefikasnost i nedoslednost.

Najpre o neefikasnosti. Indikator je stepen ostvarenosti osnovnog cilja centralne banke: stopa inflacije. Ako se pogledaju podaci o kretanju cena u poslednjih desetak godina, o daljoj istoriji i da ne govorimo, jasno je da centralna banka nije uspela da stabilizuje cene. To što se odgovornost uglavnom prebacuje na fiskalnu politiku, to može da bude efikasno u javnim raspravama, ali očigledno nije dovoljno ubedljivo ni štedišama, a ni bankama – pa su i depoziti i krediti u stranom novcu, pre svega, u evrima.

Potom o doslednosti. Pogledajmo politiku kursa. Na osnovu iskustva, teško je bilo koga ubediti da centralna banka ne manipuliše kursom i da se on utvrđuje, kako se to kaže, na tržištu. Ovo, usput rečeno, ne znači ništa jer nema gde drugde da se utvrđuje, što međutim ne znači da je monetarna politika lišena bilo kakvog uticaja na kretanja kursa na tržištu. Iz iskustva, dakle na osnovu posmatranja ponašanja centralne banke može da se zaključi da je kurs čas fiksiran, čas devalvira – a te promene nisu usklađene sa ciljem stabilizacije cena, već najverovatnije upravo da bi se izišlo u susret fiskalnoj politici.

Ovo poslednje zapažanje potvrđuju i institucionalne činjenice, pre svega one o rukovođenju centralnom bankom. U poslednjih deset godina nijedan guverner niti je došao niti je otišao na regularan način. Pa onda ne bi ni trebalo očekivati da bilo ko osim predsednika Vlade štedi u dinarima.

 
Blic, 26.05.2010.

Peščanik.net, 26.05.2010.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija