Zašto se štedi u stranom novcu, uglavnom u evrima? Zato što se uvek štedelo u stranom novcu, objašnjava se. To je neubedljivo.

Iskustvo pa i navika sigurno nisu nevažni, ali očekivanja imaju mnogo veću težinu kada se štedi jer je to buduća potrošnja, pa je važno koliko će današnja štednja vredeti sutra, a ne koliko je vredela juče. Uz to, bar kada je reč o monetarnoj politici, nema mnogo smisla pozivati se na prošlost jer se ona ne može izmeniti, pa ako centralna banka zaista veruje da se štedi u evrima zato što se uvek štedelo u stranom novcu, tada bi ona, centralna banka, bila nemoćna da osnaži poverenje u domaći novac, pa nema osnova očekivanjima da će to biti njena politika.

Na osnovu čega je lako zaključiti zašto se štedi u stranom novcu: zato što nedostaje poverenje u centralnu banku. U tome Srbija nije izuzetak. Neke centralne banke to razumeju, pa se odlučuju za fiksni kurs, što je isto, ako se sprovodi disciplinovano, kao da se odgovornost za monetarnu politiku prenese na neku stranu centralnu banku. Druge se zemlje odlučuju za ciljanu inflaciju, čime stavljaju na znanje da nameravaju da povrate ili steknu poverenje u sopstvenu centralnu banku.

No, da bi se poverenje zaista povratilo, potrebno je da se ciljevi ostvaruju, a to znači da se inflacija stavi pod kontrolu. Opet, centralne banke koje veruju da ne mogu da povrate poverenje, obezbeđuju nisku stopu inflacije fiksnim kursem, ako su, naravno, za to sposobne. Uzmimo, međutim, da centralna banka, kako se čuje iz Narodne banke Srbije, vodi računa i o privrednom rastu i o stabilnosti dinara to neće povećati poverenje da joj je prvenstveni cilj niska stopa inflacije. Nedostatak poverenja u centralnu banku je nedostatak poverenja u dinar, pa se štedi u stranom novcu.

 
Blic, 01.06.2011.

Peščanik.net, 01.06.2011.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija