Verovatno najbolje objašnjenje zašto je mnogim ljudima potrebna parada ponosa jeste sadržano u njenoj karakterizaciji kao „paradi srama“ od strane patrijarha Irineja, koji je, ako se ne varam, tu citirao mitropolita Amfilohija.

Knez Miškin u jednom času kaže: “O, kako ćete se vi jednoga dana zbog svoga postupka stideti!” Pošto bude ošamaren. To je jedno, rekao bih osnovno značenje reči stid. Reč je o osećaju koji prati neki rđav čin – uglavnom laž i nasilje. Na mestu bi, na primer, bilo reći da će se Irinej i Amfilohije jednoga dana postideti. Miškin se u stvari oslanja na etiku „okretanja drugog obraza“. U nasilniku će se probuditi osećaj stida ako vidi šta je uradio. U „Idiotu“ tako i bude. Nije, naravno, realno očekivati da će se postideti Irinej i Amfilohije.

Oni koriste reč stid ili sram u drugom značenju. Miškin bi trebalo da se stidi zato što je takav kakav jeste. Svi bi „nastrani“, što bi rekao patrijarh Irinej, trebalo da se stide. Stid je sredstvo represije. Kada ste već – recimo, siromašni, niskog ili rđavog porekla, tamne boje kože, žena, homoseksualac, Rom, Jevrejin… – gledajte da to nekako sakrijete. Jer, to gotovo uvek ide uz to shvatanje stida, silite sve da vas prihvate kao normalne i time terate stvarno normalne da se nasiljem nad vama brane. Najbolje je svoju nastranost sakriti tako da to svi vide, jer ćete time dati do znanja da se stidite.

Zato, zbog te prinude, zbog prisilnog osećanja stida, važno je osećanje ponosa. Ono je u osnovi ljudskih prava – to je pravo na samopoštovanje ili na dostojanstvo. Sa jedne strane, reč je o samooslobađanju – nemam čega da se stidim. Sa druge strane, reč je o zahtevu da se uvaži pravo na samopoštovanje. Ono može da se ostvari samo u javnom prostoru, usled čega je potrebna sloboda javnosti, javna demonstracija ponosa samim sobom, dakle parada.

PS. Ostavljam po strani one, bilo da su političari ili oportunistički intelektualci, koji zagovaraju nepoštovanje prava i sloboda jer cilj – ostajanje na ili rušenje vlasti – opravdava sredstvo – bestidno nasilje nad neuporedivo slabijima. Veoma je važno, međutim, da oni nastave da govore, pišu i hvale se svojim uspesima.

Peščanik.net, 01.10.2011.

LGBTQIA+

The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija