Flickr, Aaron Shumaker http://bit.ly/1xciw73

Rebalansom budžeta će se smanjiti plate i penzije. U javnom sektoru plate se linearno smanjuju za 10 posto (sem onih najnižih). Kad se kaže „javni sektor“, ne misli se samo na „partijske drugare“ koji ne rade ništa, nego i na nastavnike, lekare, medicinske sestre – sve one koji mukotrpno rade za male plate, najniže u regionu. I penzije će se smanjivati progresivno i prilično drastično. Uz ove mere, koje će ugroziti elementarne potrebe građana i njihovih porodica, vlada je pre njih morala da očisti budžet od svih suvišnih rashoda. A ostali su i takvi budžetski rashodi, oni čisto rasipnički, koji su morali biti izbačeni čak i da nije došlo do smanjivanja plata i penzija.

Reč je o budžetskom finansiranju političkih stranaka, koje je eksplodiralo istim ovim rebalansom budžeta kojim će se smanjiti plate i penzije. Od prvog zakona o finansiranju političkih stranaka (stupio na snagu 1. januara 2004), budžetska sredstva za ovu stavku su bila prilično izdašna. Po tom zakonu, stranka je za prvog poslanika dobijala milion dinara mesečno, a za svakog sledećeg je iznos smanjivan. Male stranke sa po jednim poslanikom, čije organizacije gotovo da ne postoje, svakog meseca su za tog jednog poslanika dobijale na poklon od građana milion dinara. Stranke sa većim brojem poslanika plivale su u parama, a da ne pominjemo tajno (tajkunsko) finansiranje vođe lično i stranaka, što je opstalo do dana današnjeg.

Zakonom o finansiranju političkih aktivnosti (stranaka) koji je usvojen 2011. godine, budžetsko izdvajanje za političke stranke je bez ikakvog razloga i opravdanja duplirano. Naime, procenat od 0,15 koji je tim zakonom određen da pripadne strankama, ne obračunava se u odnosu na budžetske prihode – nego rashode. Kako su rasli rashodi (prihodi se smanjivali), tako se sve više para slivalo u partijske kase.[1] Upravo sada, kada se građanima smanjuje i ono malo crkavice, a i socijalna pomoć koja treba da se „odradi“, strankama će se rebalansom budžeta isplatiti 5 miliona evra! U ovoj godini strankama je trebalo da pripadne 1.293.600.000 dinara, a rebalansom će dobiti 1.941.428.000 dinara, što je za 647,8 miliona dinara više.

Premijer Vučić kaže da je zakon donela DS, pa će stranke dobiti toliko para koliko su zločesti „prethodnici“ strankama zakonom omogućili. On kaže i to da je DS mislila da će ostati na vlasti, pa je računala da će svoju kasu izdašno napuniti. Ali eto, desilo joj se da vlast izgubi, pa je napunila kasu SNS-a.

Izgleda da ni „štedljivoj“ vlasti ova raskoš nije teško pala. Parice će lepo primiti, a prethodnike kuditi. Što taj zakon plemeniti SNS nije promenio čim su najavljene mere štednje? Mogla je biti i suspendovana ova enormna isplata strankama, dok se zakon ne promeni. Ovako je ispalo da se na građanima štedi, a na strankama rasipa. Smanjivati plate i penzije, a povećavati budžetsku apanažu političkim strankama za 5 miliona evra može samo neko kome je obraz tvrd kao đon.

Ali premijer Vučić nije taj slučaj. On je u svom futurističkom maniru obećao: promenićemo taj zakon. Obraz je čist u futuru, a pare će u sadašnjici surove štednje mirno leći na stranačke račune. Jesu za to krivi prethodnici, ali ni sadašnji neće da menjaju ništa kad su stranačke pare u pitanju. Za tri godine koliko je SNS na vlasti (pa neka je i pet meseci kako kaže njen lider), ova stvar sa stranačkim apanažama je mogla biti rešena. Ali nije i stranačke apanaže neprekidno rastu. Zahvaljujući tome što SNS-ovoj vlasti budžetski rashodi neprekidno rastu. Dok nekom ne omrkne – drugom ne svane.

Tu se izgleda i propaganda zaustavila. Nehotice smo joj uhvatili granice: vlast nijednu stvar, a naročito novac, neće da podeli sa građanima, po principu: kako vama tako i nama. Onda i njihova propaganda strogo pazi da ne stvara takve iluzije.

Peščanik.net, 23.10.2014.

———–    

  1. Izdvajanje iz budžeta po godinama: 2011 – 856,78 miliona din; 2012 – 926,97 miliona din; 2013 – 1,067 milijardi din; 2014 – 1,940 milijardi din. Blic, 22. oktobar 2014.

The following two tabs change content below.

Vesna Pešić, političarka, borkinja za ljudska prava i antiratna aktivistkinja, sociološkinja. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Beogradu, doktorirala na Pravnom, radila u Institutu za društvene nauke i Institutu za filozofiju i društvenu teoriju, bila profesorka sociologije. Od 70-ih pripada peticionaškom pokretu, 1982. bila zatvarana sa grupom disidenata. 1985. osnivačica Jugoslovenskog helsinškog komiteta. 1989. članica Udruženja za jugoslovensku demokratsku inicijativu. 1991. članica Evropskog pokreta u Jugoslaviji. 1991. osniva Centar za antiratnu akciju, prvu mirovnu organizaciju u Srbiji. 1992-1999. osnivačica i predsednica Građanskog saveza Srbije (GSS), nastalog ujedinjenjem Republikanskog kluba i Reformske stranke, sukcesora Saveza reformskih snaga Jugoslavije Ante Markovića. 1993-1997. jedna od vođa Koalicije Zajedno (sa Zoranom Đinđićem i Vukom Draškovićem). 2001-2005. ambasadorka SR Jugoslavije, pa SCG u Meksiku. Posle gašenja GSS 2007, njegovim prelaskom u Liberalno-demokratsku partiju (LDP), do 2011. predsednica Političkog saveta LDP-a, kada napušta ovu partiju. Narodna poslanica (1993-1997, 2007-2012).

Latest posts by Vesna Pešić (see all)