Foto: Vedran Bukarica
Foto: Vedran Bukarica

Dok smo se samo mi žalili da nemamo ni D od države, vlast nam se smejala u lice. Važno je da ima AV od države. Sad kad su i ta dva slova počela da se krune, vlast se usplahirila, a mi ne znamo kako da se ponašamo. Da se smejemo od muke?

Prilično je blamantno za državu i njenog predsednika koji tu državu predstavlja kao sebe ili sebe kao državu, svejedno, kad državni organi počnu da se žale na državu. RTS se zbog blokada i protesta žalio međunarodnim organizacijama. Ministarstvo spoljnih poslova je zatražilo od međunarodnih institucija da osude blokadu RTS-a. Ministarstvo unutrašnjih poslova je tražilo od ruskog FSB-a da istraži upotrebu (ispravnije bi bilo reći: zloupotrebu) „zvučnog topa“. Patrijarh SPC se žalio ruskom predsedniku na „obojenu“ (kaže se: cvetnaju) revoluciju i zatražio hitan prijem u „ruski svet“, a predsednik Srbije se domaćoj javnosti, takođe nenadležnoj, žalio na policiju, tužilaštvo i sudije.

Doduše, požalio se predsednik Srbije i sam na sebe, ali ne na sebe kao državu, više na sebe kao pacijenta na psihoterapiji. Na jednoj od svojih svakodnevnih grupnih TV seansi nam je rekao da se plaši sopstvenih misli o tome šta bi hteo da uradi onima koji su mu se zamerili vređajući mu članove porodice. Da je poeta kao Knez Mihailo, a ne pacijent, mogao je da kaže „što se bore misli moje“; da je roker kao što se Porfirije predstavljao da jeste moglo je i „kupiću si top, kad-tad“ (mada ga je već kupio, nelegalno, a izgleda i koristio); da je nobelovac, pa makar i u najavi, kao studenti, mogao je i andrićevski „šta sanjam i šta mi se događa“ (ne znamo šta sanja ali deluje da ga ono što se događa na ulicama prestravljuje).

No, pošto nije ništa od toga, dobili smo ličnu ispovest u sirovoj formi. Zašto je podelio sa grupom svoju jarosnu želju da nas razbaca, razbuca, rascopa, razvali? Da bi nas diskretno zastrašio? Zašto bi sad to radio izokola kad se ranije nije libio da direktno preti? Još u radikalskoj inkarnaciji je otvoreno rekao da će se osvetiti Ćuruviji i da će(mo) ubijati sto Muslimana za jednog Srbina, zašto bi sada okolišao? Tim pre što je već izgovorio da će nas uništiti u celom svetu (mada tad nije računao da bi studenti mogli trčeći ili na biciklima da pronesu vesti svetom).

A možda to uopšte nije bila pretnja? Možda treba tumačiti kao apel za pomoć? Kao kad je pretio da će da se besi o luster. Sada je rekao da mu dođe da se udara pesnicama u glavu. Osim što nije državnički, nije ni zdravo. Eh, sad bi valjalo da bar neka institucija odradi svoj posao odgovorno.

Peščanik.net, 28.04.2025.

NADSTREŠNICA

The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)