Uzmimo da su vlasti donele odluku koliko će i na šta trošiti i ko će i kojim porezima to da plati, pa se onda neki od tih poreskih obveznika izuzmu iz neke od poreskih obaveza.

To je isto kao da im je naplaćen porez, pa im je odobrena subvencija u tom iznosu. Kako bi se ta poreska olakšica ili ta subvencija opravdali? Pa, najčešće bi se reklo da se time podstiče određena aktivnost – poreski teret je ograničava ili onemogućuje. Recimo, predlaže se privremena subvencija za zapošljavanje, to jest da se neko vreme ne plaćaju doprinosi (detalji će tek biti poznati, ali oni nisu toliko važni za ovo što će se ovde reći). Zašto, a i koji se efekti mogu očekivati?

Tri su razloga, verovatno, najvažnija. Jedan jeste da su doprinosi previše veliki, pa se ne isplate dodatna zapošljavanja. Drugi jeste da se očekuje da će biti prijavljeni oni koji rade na crno, ukoliko je plaćanje doprinosa upravo razlog takvog rada. Treći bi mogao da se odnosi na one kojima je to prvo zaposlenje, pa troškove eventualnog nezadovoljstva poslodavaca njihovim radom padaju na budžet.

Kada je reč o prvom razlogu, suviše veliki doprinosi, privremena ih mera ne uklanja. Uzmimo da poslodavci ne plaćaju doprinose godinu dana, a potom ih ta obaveza čeka. Nije jasno zašto oni ne bi raskinuli ugovor sa subvencionisanim radnicima, jer se i dalje ne isplati da ih drže na platnom spisku ukoliko moraju da plaćaju doprinose, koji su previše veliki. Slično je i sa drugim razlogom, sa crnim tržištem.

Osim što u jednom, moguće velikom, broju slučajeva ne bi bilo isplativo prijavljivati one koji su zaposleni na crno, jer bi moglo biti teže kasnije ih ponovo prebaciti na crni platni spisak. Rad na crno mora bar u nekom smislu da bude nepoznat fiskalnim i drugim vlastima, a prijavljivanje zaposlenih bi svakako bila informacija za koju javne vlasti ne bi mogle da kažu da im nije dostupna.

Uzmimo alternativni predlog – da se svim poslodavcima smanje doprinosi, trajno. Moguće je da se isplati ponuditi zaposlenje samo ako je stopa doprinosa jednaka nuli. Ali to je malo verovatno. Verovatno postoji određen poreski teret, u ovom slučaju teret doprinosa, koji ne ograničava ili bar ne sprečava u potpunosti isplativost dodatnog ulaganja pa tako i dodatnog zapošljavanja.

Ukoliko je to tačno, tada bi najbolje bilo smanjiti opštu stopu doprinosa, čime bi se uticalo na povećanu isplativost ulaganja, a time i zapošljavanja. Uz to, bar neki od onih koji su na crnom platnom spisku bili bi prijavljeni, jer bi se legalizacijom toga rada mogli smanjiti rizici eventualnog suočavanja sa vlastima, a nestao bi i trošak podmićivanja, koji je gotovo neodvojiv od crne berze.

Mogle bi, takođe, postojati i pogodnosti legalnog poslovanja, pre svega kada je reč o pristupu finansijskom tržištu, a i proizvodnja bi mogla da se proširuje. Jedno od ograničenja sa kojima se suočavaju preduzeća koja rade ili zapošljavaju na crno jeste da ne mogu da bodu oči, dakle suočavaju se sa ograničenim mogućnostima širenja posla. Ili bar ono ide sa rastućim troškom podmićivanja.

Dakle, ako se zaista teži poreskom stimulisanju zapošljavanja, trajno smanjenje poreskog tereta koji utiče na ulaganja, kao što je slučaj sa doprinosima, bolje je od privremenog oslobađanja od plaćanja ovog ili nekog drugom vida poreskih obaveza.

Drukčije stoji stvar sa onima koji po prvi put sklapaju ugovor o radu. Obe strane mogu da ne budu zadovoljne izborom, posle određenog vremena. Usled toga se često najpre sklapaju ugovori na određeno vreme, a tek nakon tog perioda, taj gotovo probni rad može da preraste u stalno zaposlenje. Država može da oceni da tržište rada nije dovoljno razvijeno ili ima neotklonjive nedostatke, pa da taj rizik da se prvo zaposlenje neće pokazati kao obostrano korisno, dakle da taj rizik na jedan ili drugi način preuzme.

Rizik potiče iz činjenice da i na strani radnika i na strani poslodavca postoji elemenat privatnog znanja, dakle nedovoljnog uzajamnog poznavanja, pa je nezadovoljstvo moguće. Na razvijenijim tržištima rada ovaj je rizik manji nego na onima kakva su, recimo, u Srbiji. Diplome znače nešto drugo, preporuke takođe, a i rezimei i poslovne knjige i prospekti, kao i intervjui, obostranosu informativniji.

Ukoliko nije tako, fiskalna olakšica ili osiguranje bi mogli da budu korisni – na jednoj strani niži doprinosi, a na drugoj naknada za nezaposlene. Ove subvencije po prirodi stvari moraju da budu privremene, ali zahtevaju i prilično razrađeno administriranje. Ukoliko ovog drugog nema, takav vid podsticanja zapošljavanja neće imati željeni efekat.

No, potrebno je uočiti da ovaj treći razlog da se fiskalno interveniše na tržištu rada samo obezbeđuje da zapošljavanje bude efikasno, a ne donosi novo zapošljavanje. Prethodna dva razloga mogu samo da dovedu do privremenog povećanja zaposlenosti ili registrovanog broja zaposlenih, ali su trajni efekti zanemarljivi. Tako da ako se veruje da bi poreskim merama moglo da se utiče na zapošljavanje, potrebno je zaboraviti na privremene subvencije i gledati kako da se trajno smanje porezi na rad.

Novi magazin, 14.04.2014.

Peščanik.net, 14.04.2014.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija