Hrvatski se sindikati spremaju da izvedu svoje članove na ulice, a slične namere imaju i sindikati u Srbiji. Neposredni povodi su mere štednje koje nameravaju da primene vlade u ovim dvema zemljama. Početni protesti ne moraju da nose sa sobom suviše visoku političku cenu, što se ne može reći za produžene socijalne sukobe. Zašto bi do njih moglo da dođe?

Zato što se može pokazati neophodnim da se u ranu jesen usvoje dodatne mere štednje. U Hrvatskoj je vlada već najavila da će novi rebalans budžeta biti neophodan ako turistička sezona podbaci. U Srbiji će novi rebalans biti neophodan ukoliko proizvodnja dodatno podbaci, ako cene budu sporije rasle nego što se sada predviđa i ako izvoz počne da se smanjuje brže od uvoza. To bi zahtevalo novi rebalans budžeta, u kome bi trebalo predvideti nove mere štednje. Što bi dodatno zaoštrilo socijalne sukobe.

Tome valja dodati moguće ubrzanje pada zaposlenosti. Dosadašnje iskustvo sugeriše da se zaposlenost na početku recesije smanjuje sporije od same proizvodnje (pada dakle produktivnost), ali se zato radna mesta gube i pošto se proizvodnja stabilizuje pa i kada počne ponovo da se povećava. A kako je stanje na tržištu rada ionako veoma teško – nema posla – socijalno nezadovoljstvo će biti podsticano i padom zarada i smanjenim mogućnostima zapošljavanja ili uopšte očuvanja zapošljenja.

U razvijenim zemljama postoji sistem socijalnog staranja, tako da se budžet stara za to da se ublažavaju socijalne posledice kriza i recesija. Fiskalni deficiti sa kojim računaju, recimo, zemlje članice Evropske unije, daleko su veći od onih za koje srpska ili hrvatska vlada mogu da nađu izvore finansiranja. Budući da je reč o zaduživanju države, znači da je teško naći kreditore ili će oni tražiti veoma visoke naknade, pa je pitanje mogu li se te obaveze ispuniti. Problem je dakle u tome ima li neka zemlja, odnosno njena vlada, dovoljan kredibilitet da bi mogla da se obrati zajmodavcima?

Zašto većina zemalja članica Evropske unije ima taj kredibilitet i stoga može da računa sa povećanim zaduživanjem kako bi se održao ili čak povećao nivo javne potrošnje, pa i onoga njenoga dela koji ide na socijalno staranje? Osnovni razlog jeste politička stabilnost. Kreditori očekuju da socijalni sukobi neće dovesti do političke nestabilnosti, već do obnavaljanja političke legitimnosti, ako je potrebno i putem novih izbora, a svakako rekonstrukcijom vlade i reformom privredne politike. Što znači da kreditori mogu da računaju da će vlada, koja se sada zadužuje ili neka nova kada dugovi dospeju na naplatu, imati dovoljan politički legitimitet da poveća poreze kako bi te povećane javne dugove vratila.

Ukoliko vlada neke zemlje ne uliva to poverenje, jer postoji opasnost da će socijalni sukobi dovesti do političke nestabilnosti, tada je teško naći nekoga ko bi bio rad da takvoj zemlji pozajmi novac, pa ne preostaje ništa drugo, nego da se merama štednje podstiču socijalni sukobi i da se gubi legitimnost ne samo vlade nego i političkog sistema.

 
Blic, 11.04.2009.

Peščanik.net, 11.04.2009.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija