Nije ono između D. Medvedeva i V. Putina neka „putanica“ – Rusi imaju i takvu reč koja znači zbrka – već nešto i rusko i srpsko.

Ono oko A. V. Konuzina nije da nije skandal, ali time nismo sve objasnili: izvorno grčka reč skandal upućuje na nešto čudno pa i tajanstveno. I zaista sve to je čudno kao putevi Gospodnji. Dosta si ti bio Prvi, sad ću ja koji sam bio Drugi, pa tako redom do kraja prve četvrti XXI veka. Koji izbori, koji bakrači, zna se kako se to radi – imala je Rusija šefa države, zvao se M. I. Kalinjin, a prvi je bio J. V. Staljin do smrti. Uostalom, nije to nepoznato niti mnogo interesantno – mnogo je interesantnije naše srpsko prisustvo u svemu tome. Dolazi Putin, ali nije javljeno kada namerava da ide, jer u državnom vrhu niko ništa ne zna. Možda je formalnog poziva da opet dođe i bilo, jer kada gost polazi kažemo – Dođite nam opet. No, ni to nije važno, važnije je da su u treći i poslednji Rim otputovali doktor K. i naprednjački prvak T. Nikolić. Znamo jedno: ruskom Drugom-Prvom je potrebna Srbija, a doktoru K. i družini Rusija. Drugi-Prvi treba da kaže da je u Srbiji uspeo – ono s NIS-om je samo delić – da ostane i da sačuva uticaj, a naši u Rusiji i u Beogradu znaju da bez Rusije ništa ne mogu da urade na izborima koji se približavaju u Srbiji. Ne znamo jesu li bili na „podvorenju“ – to je naša reč za audijenciju – u odajama V. V. Putina, ali evo Putin stiže u Srbiju gde je A. V. Konuzin već „odradio“ nešto od poslova. Amerikanci razmeštaju rakete u Rumuniji i to je beogradska štampa propratila petitom u novinama. Na putu za treći i poslednji Rim je i mitropolit Amfilohije – ako već nije stigao – poslovi su važni zbog ovog oko Kosova.

Mitropolit Amfilohije ima šta da kaže o Kosovu Rusima, ali niko ne zna kako će objasniti poslednju izjavu patrijarha srpskog Irineja. Rusi će njegovo objašnjenje kakvo god bilo razumeti, ali se u Evropi i u samom Beogradu oseća nelagoda. Šta sad da činimo kada mali Borko u svakom slučaju pristaje na pregovore s Prištinom pod okriljem Zapada i SAD. Kako i ne bi kada je junoša ovenčan slavom na Jarinju i Brnjaku i tamošnjim barikadama. Bilo kako bilo, Rusi znaju svoj posao. Oni jednu Srbiju imaju za sobom i poseta V. V. Putina neće biti iznenađenje. A izjava patrijarha Irineja doslovce glasi kao poruka upućena Srbima na Kosovu – „Ako stradate, znate zašto stradate, ako budete morali krv da prolijete, znate zašto to činite. To je sveto mučeništvo i odbrana svete zemlje. To je poruka naše Crkve, episkopa i arhijereja i onih koji se brinu o vama“.

Jesu putevi Gospodnji tajanstveni, kao i Putinovi, ali je ova poruka jasna da jasnija biti ne može.

Nešto znamo ali mnogo toga ne znamo – znamo da Rusi i država i Crkva ruska tako misle ili slično tome – ali drugo ne znamo ipak.

Znamo kako će u Rusiji proći izbori, ali ne znamo kako će u Srbiji na izborima proći B. Tadić – koji baš ne misli tako – ili uvažena gospoda doktor K. i T. Nikolić koji su bili na hadžiluku u trećem i poslednjem Rimu – po glasovitoj misli kaluđera Filoteja, zvaničnog ideologa cara Ivana Groznog – inače srpskog rođaka – iz XV veka nakon pada Carigrada 1453. godine. A grad je pao uz obilatu vojnu podršku Srba čiji je vladar despot Đurađ Branković uputio svoju JSO, odnosno jak vojnički odred pod komandom vojvode Jakše, da pomogne Turcima, jer je bio turski vazal i saveznik u borbi protiv hrišćana. No pustimo istoriju, jer i ruska štampa je pominje, ali je vrlo oprezna kako će teći razgovori u Beogradu sa V. V. Putinom. U državnom vrhu Srbije, pišu novine, „malo šta znaju“ i tek nagađaju. Doktor K. još nije prozborio o poseti, a i moskovska štampa bezmalo ćuti, osim što povremeno pominje „važnost državotvorne politike“. O čemu su ipak razgovarali – ili će razgovarati – V. V. Putin i doktor K. tek ćemo saznati.

Bilo kako bilo, čudni su putevi Gospodnji kao i ruske politike na Balkanu. 

Zapisi iz palanke

Peščanik.net, 27.09.2011.


The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)