Zanimljivo je što se zbiva u Srbiji s tajkunima: njihove sudbine nipošto nisu iste. Tako se iz vrha države, čiji predsjednik Boris Tadić malo-malo udari po njima, predbacujući im čak i to da niti jedan most nisu napravili u Beogradu, prije nekoliko dana najavilo oduzimanje imovine Stanku Subotiću Canetu, kojemu se zbog zloupotrebe položaja u privatnoj firmi (“kaučuk” norme, rastezljive kao kauguma) sudi u odsustvu na Specijalnom sudu za borbu protiv organiziranog kriminala u Beogradu. Ovih je dana objavljeno i da je Ministarstvo pravosuđa od države otkupilo zgradu Mobtela u Novom Beogradu, u koju će smjestiti dio administracije i parnične suce. Zgrada je, inače, oduzeta odbjeglom tajkunu Bogoljubu Kariću, jednako kao i njegova firma Mobtel, prodana kasnije norveškom Telenoru.
S druge strane, ima onih kojima uopće nije loše. Miroslava Miškovića više se gotovo i ne spominje nakon što je prodao dio svog carstva, a Milana Beka, vlasnika “Večernjih novosti”, još nekoliko firmi i Luke Beograd, čini se, ništa ne može dodirnuti. Naprotiv, predstavnici vlasti još ga maze.
Sekundarna privatizacija
Nedavno je – “Novosti” su o tome već pisale – Evropska komisija od Beograda zatražila preispitivanje više od 20 firmi, među kojima su i četiri Milana Beka, danas biznismena, a devedesetih prošloga vijeka, u vrijeme Slobodana Miloševića, ministra za privatizaciju, pa potom privredu u saveznoj vladi, da bi 2000. bio na listi Jugoslavenske ljevice Mirjane Marković na izborima za savezni parlament; zastupnički mandat je vratio i nestao iz politike, a na dulje vrijeme i iz javnosti.
Javlja se ponovno u vrijeme brojnih privatizacija, od navodne umiješanosti u igre oko prodaje Knjaza Miloša i C Marketa (čiji je negdašnji vlasnik Slobodan Radulović također odbjegli tajkun, eno ga, navodno, u Španjolskoj), do mutne privatizacije “Večernjih novosti” (u kojoj se čak i WAZ osjetio prevarenim te traje proces njegova povlačenja iz Srbije), ali i Luke Beograd, ekskluzivnog zemljišta u središtu Beograda, koje je Beko dobio za 40 milijuna eura, bez plaćanja dadžbina gradu za teren prve kategorije. No, nije jedini među tajkunima koji su se proteklih godina domogli gradskog zemljišta.
Taj je slučaj bio predmet razmatranja i Savjeta za borbu protiv korupcije, koji kaže da je cijela stvar zanimljiva zato što ima sve karakteristike “sekundarne privatizacije”, procesa u kojem se dionice zaposlenih prenose na najbogatije ljude u zemlji, koji imaju dobar “kontakt” s političarima i državnim organima. U procesu “sekundarne privatizacije” koriste se fantomske tvrtke iz inozemstva, poduzeća bez kapitala i poslovnih prihoda, kako bi se u javnosti stvorio dojam da je riječ o stranim ulaganjima, a tragovi novca – konstatira Savjet – vode do Cipra i novca iznesenoga iz zemlje devedesetih. Nakon obavljene transakcije, vlasnik obično postaje monopolist i ostvaruje izuzetne profite.
Ako se realiziraju planovi o izgradnji poslovnog i stambenog prostora na području sadašnje beogradske Luke i na okolnom zemljištu koje se ubrzano zaposjeda, profit novog vlasnika mjerit će se u milijardama eura. U tom je smislu ovaj slučaj jedinstven i pobuđuje poseban interes – navodi se u izvještaju Savjeta.
Nepristojna ponuda
Nakon povika u javnosti, Bekova vapaja Vladi Srbije da ga se zaštiti od predsjednice Savjeta Verice Barać (koju stalno tužaka sudovima) i pošto sudski proces između Grada Beograda i Beka oko vlasništva nad zemljištem u kompleksu Luke Beograd nikako da bude okončan, Beko se dosjetio da Luku ponudi na prodaju Gradu za isti novac za koji ju je kupio – 40 milijuna eura – uvećan za kamatu po kojoj se država zadužuje na financijskom tržištu, što bi bilo oko 74 milijuna eura.
Gradonačelnik Dragan Đilas to je najprije odbacio kao mogućnost; Grad može Luku, da bi se izvan parnice napokon riješio spor, otkupiti nazad po istoj cijeni po kojoj je ona prodana. Onda se Beko sastao s ministrom za infrastrukturu Milutinom Mrkonjićem – također Miloševićevim kadrom i do danas njegovim vjernim poštovateljem – da pričaju, kako je rečeno, o “promociji lučkih djelatnosti”, da bi ovih dana dogurali i do spremnosti gradonačelnika da sjedne s Bekom i da se o svemu dogovore. Ostalo je samo da usuglase termine!
Za to vrijeme, kaznena prijava protiv Beka i još nekoliko prijavljenih za kriminal u privatizaciji “Večernjih novosti” skuplja prašinu u ladici, čak i nakon što je Beko priznao da je posredstvom svojih tvrtki od malih dioničara kupovao dionice, da ih nije predao WAZ-u (bilo je tu, navodno, i Subotićeva novca), kao što je to bilo dogovoreno, i da je on vlasnik tog dnevnog lista. I tko sad može reći da u Srbiji ni tajkuni nisu isti, da su neki jednakiji od drugih, a neki u izazvanom izbjeglištvu!
Novosti, 09.07.2011.
Peščanik.net, 13.07.2011.