Kasno navečer u nedjelju 20. svibnja rastvorio se na Balkanu vremenski portal, i Hrvatska i Srbija doslovno su preko noći teleportirane u tamne, vlažne devedesete.
Svakoga normalnog tko je bio u prilici naizmjenično gledati hrvatske i srpske televizije – s izvještajima iz koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, gdje se održavao 15. Opći sabor Hrvatske demokratske zajednice, i iz izbornih štabova kandidata u drugom krugu predsjedničkih izbora u Srbiji – morala je stoga štrecnuti tiha, hladna zebnja.
Dakako, samo dok nije prespavao: ujutro, hladne glave, trezveno i racionalno sagledavši stvari, svatko normalan raspitao se o mogućnostima preseljenja i zaposlenja u Novom Zelandu, Kanadi, Brazilu ili nekoj od onih skandinavskih i baltičkih zemalja.
Novi predsjednik Hrvatske demokratske zajednice, najjače opozicijske i tradicionalno, uz povremena proklizavanja, najjače hrvatske stranke uopće, mračni je Tuđmanov pandur i Sanaderov partijski udbaš Tomislav Karamarko, veliki meštar sviju uhoda koji se – znajući da u ovom paralelnom svemiru Drugi svjetski rat još nije završio i nikad neće – u ustaše upisao 1945., dakle kao krivi čovjek na krivom mjestu u pravo vrijeme.
U pravo, naime, doba za „novu hrvatsku neovisnost i novo domoljublje“, kako je jezikom šapirografirane emigrantske štampe iz osamdesetih u predizbornoj kampanji sublimirao svoj program povratka HDZ-a i Hrvatske predhaškim izvorištima, u ona dobra, stara vremena pečenih volova, domoljubnih koračnica, raskopanih jama, pomiješanih kostiju, lomača za jugoslavenske vještice i udbaških konvertita maštovitih kodiranih imena.
Novi predsjednik Republike Srbije, pak, predsjednik je najjače opozicijske i najjače srpske stranke uopće, četnički vojvoda Tomislav Nikolić, kojega je u čast ravnogorskog vojvode unaprijedio osobno bivši šef Vojislav Šešelj. Nekadašnji šef kragujevačkog groblja i predsjednik s lažnom fakultetskom diplomom, koji je do prije samo koju godinu beogradski Bulevar Zorana Đinđića proglašavao „Bulevarom Ratka Mladića“, a srpski parlament „Mladićevom sigurnom kućom“, od Velike Srbije do Karlovca i Karlobaga odustao je tek kad je i Kosovo proglasilo nezavisnost, da bi – znajući da u ovom paralelnom svemiru Kosovski boj još nije završio i nikad neće – na Kosovo Polje dojahao 2012., dakle kao krivi čovjek na krivom mjestu u pravo vrijeme.
U pravo, naime, doba za „novu srpsku politiku“, kako je jezikom svetosavsko-salonske memorandumske periodike iz osamdesetih u predizbornoj kampanji sublimirao svoj program povratka Srbije predhaškim izvorištima, u ona dobra, stara vremena pečenih prasića, turbofolk liturgija, državne bezbednosti, lomača za mondijalističke vještice i tvrdih momaka maštovitih nadimaka.
„Želim s vama graditi novu hrvatsku neovisnost, želim zajedno s vama stvoriti Hrvatsku kao zemlju blagostanja i sigurnosti“ – baš tim riječima u noći velike pobjede svoje je „novo domoljublje“ najavio Tomislav Karamarko, novi predsjednik HDZ-a.
„Želim da vas uverim da Srbija može da bude savremena i normalna zemlja, i zajedno s vama stvoriću takvu Srbiju“ – baš tim riječima u noći velike pobjede svoju je „novu srpsku politiku“ najavio Tomislav Nikolić, novi predsjednik Republike Srbije.
Udario tako s jedne strane jedan Tomislav stvarati zemlju blagostanja i sigurnosti, drugi Tomislav s druge strane udario stvarati suvremenu i normalnu zemlju, jedan grobar udario Bulevarom Ratka Mladića prema Europi, drugi mu raskopavanjem grobova udario iz Europe ususret, sastao se Toma Grobar s Tomom Grobarom da preko noći s nedjelje na ponedjeljak skladnim udaranjem stvore na Balkanu dvije svjetske velesile sigurnog blagostanja i normalne modernosti; toliko će biti te, kako se zove, sigurnosti i normalnosti, da ćemo u neka doba poželjeti da smo barem malo nesigurni i nenormalni.
Ni u čemu se, naime – od strateškog povratka nacionalnog dostojanstva do taktičkih pitanja međusobnih tužbi za genocid – široki bulevari povratka novog predsjednika HDZ-a i novog predsjednika Srbije u vesele devedesete bitno ne razlikuju, i čini se da veliki meštar sviju uhoda i četnički vojvoda pokazuju stanovita manja neslaganja još jedino oko – prezimena.
Globus, 22.05.2012.
Peščanik.net, 25.05.2012.
