Bez javne rasprave, u hitnu parlamentarnu proceduru i na izvanrednu sjednicu Skupštine Srbije upućen je Zakon o elektronskim komunikacijama. Iako je riječ o sistemskom zakonu, nadležni se nisu udostojali raspravu otvoriti čak ni nakon što su im zaštitnik građana Saša Janković i povjerenik za dostupnost javnih informacija Rodoljub Šabić skrenuli pažnju da su neka rješenja u suprotnosti s evropskim standardima i Ustavom Srbije. Naime, prijedlog predviđa da sigurnosnim službama za praćenje i evidentiranje podataka o telefonskim i internetskim komunikacijama građana nije potreban sudski nalog.


Poštarski poučak

Blesavih obrazloženja je bilo prilično: te je Srbija u situaciji poput američke nakon 11. rujna zbog “samoproglašene nezavisnosti Kosova”, te bi traženje sudskog naloga “moglo devalvirati rad sigurnosnih službi”. To je član Odbora i predstavnik Demokratske stranke Srđan Milivojević objasnio ovako: “Kad bi se morala tražiti odluka suda, to bi moglo devalvirati rad BIA-e. Jer o tom slučaju bi se najprije morao obavijestiti predsjednik suda, koji bi zatim morao obavijestiti tužioca. Na kraju, to bi se moralo zavesti u pisarnici, a pisar Pera bi se mogao hvaliti koga prisluškuje.” Pritom je smrtno ozbiljan, pa dodatno objašnjava da nije riječ o zadiranju u privatnost komunikacije koju nalaže Ustav Srbije, jer nije dopušteno kontrolirati sadržaj poruka, već samo tko s kim, koliko i kad komunicira. To je, veli taj zastupnik, isto kao kod poštara: i taj kad raznosi penzije može “vidjeti tko od koga dobiva pošiljke”.

Zaštitnik građana Saša Janković najavljuje da će pred Ustavnim sudom Srbije pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti ovakvog prijedloga Zakona o elektronskim komunikacijama. Bez obzira na to što su vladajući – pod pritiskom javnosti – pristali na mali ustupak da upotrebu podataka o komunikacijama prisluškivanih (praćenih) građana ipak nadzire povjerenik za dostupnost informacija. Zaštitnik Janković upozorava da u Srbiji ustavni poredak nalaže da dozvolu za zadiranje u privatnost pisama i ostalih oblika komunikacije može dati isključivo sud, a da se ovim prijedlogom zakona uvodi praksa da će o praćenju komunikacija i podacima tako prikupljenim odlučivati sigurnosne agencije i policija po “svojim” pravilima.


Zločinački repovi

Ni Sigurnosno-informativna agencija (BIA), nasljednica nekadašnje Udbe, ni vojne službe u Srbiji nisu otvorile dosjee o građanima koje su vodile proteklih desetljeća, usprkos zahtjevima da se to učini, niti su pročišćene od starih kadrova: ima još onih u njihovim redovima koji su služili Miloševićevom režimu i sudjelovali u ubojstvima političkih protivnika i maltretiranju opozicijskih vođa.

Povjerenik za dostupnost informacija Rodoljub Šabić upozorava ovih dana u svojim, očito uzaludnim apelima, na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji je u svojim odlukama – od prve, još davne 1984. godine u sporu Malene protiv Ujedinjenog Kraljevstva – dosljedno provodio stav da su zadržani podaci integralni dio komunikacije, podjednako važni kao i njen sadržaj. Sva je prilika da će građani Srbije i zbog ovog najnovijeg skandala hrliti u Strasbourg po pravdu, umnožavajući predmete protiv države Srbije, čijem navodno reformiranom pravosuđu sve manje vjeruju.

 
Novosti, 18.06.2010.

Peščanik.net, 19.06.2010.