Ovo sad stvarno smrdi na urotu. I to na vatikansku, a ne samo na urotu pedera i lezbi.
Nakon što je papa Franjo novinarima izjavio da homoseksualce ne treba diskriminirati ni marginalizirati zbog njihove orijentacije, da homoseksualna orijentacija nije grijeh i da on ne želi suditi homoseksualcima, hrvatskim biskupima i svećenicima nije preostalo ništa drugo nego da krenu s prikupljanjem potpisa za referendum o raskidu Ugovora sa Svetom stolicom.
A možda, ako Papa ovako nastavi, čak i za izdvajanje hrvatske Katoličke crkve iz nadležnosti Vatikana.
Jer, ono što je papa Franjo izgovorio o osobama gay orijentacije ne može se čuti ni od jednog hrvatskog svećenika. Dapače, često su oni ti koji predvode hajku na homoseksualce, podržavaju njihovu diskriminaciju i marginalizaciju u društvu, sude im zbog njihova načina života, ismijavaju ih i ponižavaju, nazivaju perverznjacima i bolesnicima, likuju kad ih se batina i huškaju one koji drže batinu.
A eminentni teolozi poput Adalberta Rebića nailaze na gluhe uši kad tvrde da je već “besmisleno upozoravati na to da se i Hrvatsku pokušava uklopiti u globalnu urotu pedera, homoseksualaca, lezbi i drugih osoba devijantnog seksualnog ponašanja koji svoje nazore pokušavaju nametnuti svima”.
“Tako nam sada i razni Štulhoferi, pederi i lezbe hoće nametnuti svoj manjinski seksualni moral koji će upropastiti društvo”, nekažnjeno je ustvrdio Rebić.
A papa Franjo za to vrijeme očito sjedio na ušima.
I taman kad se mrziteljska atmosfera zahuktala, kad se traži referendum o braku kao sredstvo društvene diskriminacije homoseksualaca, kad se Zdravstveni odgoj tumači kao urota pedera i lezbi, kad vlast u strahu od klerikalnog pritiska “potpunu ravnopravnost” gay populacije tumači kroz njihovo svrstavanje pod odvojeni zakon, kad se homoseksualni brak posprdno izjednačava s “brakom s pudlicama”, papa Franjo progovorio je pomirljivo o homoseksualcima.
Pomirljivo koliko se to može očekivati od vrhovnog autoriteta Katoličke crkve.
Nije se jučer založio za gay brakove, ustvrdio je da su homoseksualni odnosi iz perspektive Crkve i dalje grijeh, aludirao je na gay svećenike – homoseksualce u celibatu – upozorio da je problem u “lobiranju za tu orijentaciju”, izjednačivši to s lobijima pohlepnih ili masonskim lobijima, ali svejedno, izgovorio je ono što nikad nismo čuli – niti smo se nadali da ćemo čuti – od bilo kojeg hrvatskog biskupa ili visokog dužnosnika Crkve u Hrvata.
Naročito onaj dio o diskriminaciji, temi toliko aktualnoj u posljednje vrijeme.
Istina, i papa Ivan Pavao Drugi pozivao je prilikom posjeta Hrvatskoj 1994. godine na mir i toleranciju balkanskih naroda, pa to nije smetalo istaknute hrvatske crkvenjake da prešućuju žrtve i amnestiraju zločince.
Hoće li se onda nešto promijeniti nakon ove papine izjave o homoseksualcima?
Teško, s obzirom da je Crkva u Hrvata uvijek bila na glasu kao izrazito konzervativna i rigidna organizacija, bez obzira na poruke Vatikana. Bilo u vezi ratnih zločina, bilo u vezi ljudskih prava seksualnih manjina, bilo u vezi prava djece i poštivanja ustavnih odredbi o odvojenosti Crkve i države.
Pa će vjerojatno takva ostati i u odnosu prema pravima homoseksualaca. Barem još neko vrijeme.
Ali valja se nadati da će papine riječi barem imati odjeka kod katoličkih vjernika, kod onih koji tuku pedere i podržavaju referendum o Ustavu na kojem su spremni glasati za njihovu diskriminaciju.
Papine riječi mnogi će tumačiti na način na koji im odgovara, od gay lobija preko gay svećenika do neodobravanja homoseksualnih odnosa, ali ostaje činjenica da je poglavar Katoličke crkve uputio snažnu civilizacijsku poruku.
Onu koja bi mogla posramiti mnoge na Kaptolu.
24 sata, 30.07.2013.
Peščanik.net, 31.07.2013.
