Vest da je Novak Đoković dobio od Crkve orden sv. Save nije neka novina jer istaknuti umetnici i sportisti su uglavnom zaslužili odličja i nagrade – dobio je orden sv. Nikolaja i ministar unutrašnjih poslova I. Dačić i ko sve ne. U rukama N. Đokovića ona bela loptica čudesno igra i gradi ugled zemlje Srbije. Nije stoga ovaj orden povod ovom zapisu. Dali su slavodobitnici ogromne sume – po nekih stotinu hiljada evra – Crkvi. Nećemo gnjaviti ovde slučajne čitaoce ovih zapisa onim parabolama Isusovim o bogatašima koji će ući u carstvo nebesko kada „kamila prođe kroz iglene uši“. Divne su parabole – nikako da se ordenom zakiti neki građanin koji mnogo nema. Ili nema nimalo. Ni priča o indulgenciji nije u ovom slučaju važna – Crkva nagrađuje i sebe zida i to raskošnim dvorima na zemlji. Nisu zaslužni ili grešni samo pojedinci jer odavno se – u ozbiljnim hrišćanskim crkvama – govori o „grehu struktura“.

Onu pak Isusovu parabolu o siromašnoj udovici i lepti koju je darovala: Lepta je novčić najmanje vrednosti – to je ovde važno.

Tu priču kazuju i Marko i Luka – prvi u 12.41-44. drugi u 21.1-4. svojih jevanđelja. Bogataši su davali mnogo a siromašna udovica samo poslednju leptu. Ona je po Isusu najviše dala jer je dala sve što je imala – nije trgovala spasenjem. Najoporiji je u svom kazivanju Luka: „I kada neki govorahu za crkvu da je ukrašena lijepim kamenjem i zakladama, Isus reče: ’Doći će dani u koje od svega što vidite neće ostati ni kamen na kamenu koji se neće razmetnuti’“. Kada čovek posmatra dvorce umesto skromnih parohijskih domova – u kojima stanuju sveštenici – vozne parkove koje nema mnoga kraljica u Evropi i to kako Crkva stiče bogatstvo – nije bitna samo lepota parabola već surova realnost. U Srbiji gde radnik ne zarađuje ni za život, to pada u oči. Još nema zakona o restituciji nacionalizovane imovine ali Crkve rade sve više i sve bezobzirnije na imovini. Ozbiljni pravnici – V. Vodinelić na primer – kažu da su i država i Crkva u nevolji: Moraće se posle najave Ustavnog suda famozni zakon o crkvama i verskim zajednicama staviti van snage. Država nema koliko Crkva traži ni u naturi ni u novcu i tu je kolaps. Već stečeno se ne može oduzeti ali sa famoznim zakonom niko ne zna šta će. Političari su i partijski prvaci svoje već „odradili“. Stoga je zaključak uglednog pravnika nužno navesti: „I u tom slučaju biće jasno da je namera Koštuničine vlade da privileguje crkve najvećim delom uspešno ostvarena“. I uzalud smo se – oko famoznog zakona – hvatali za gušu s ondašnjim ministrom vera M. Radulovićem – jer moćnici i u državi i u Crkvi rade po svome. Dokle će, videćemo jer novaca u hazni – tako se u jevanđelju zove državna kasa – nema pa nema. Svi mašu nekakvim tapijama kao svetim spisima, ali novaca nema pa nema.

Stoga će – to znamo – naše priče iz jevanđelja mnogima biti smešne. Ili barem suvisle. Svejedno, nije loše pročitati ih zbog autora na koga se svi pozivaju – to je Isus iz Nazareta lično. Ima u tim parabolama istine o grehu koji se ne prašta novcem. Nije u pitanju poznati umetnik ili zaslužni sportista već zaista „greh struktura“ i crkvenih i državnih. Za Prvi maj koji se u crkvi slavi kao Dan Josifa radnika.

 
Zapisi iz palanke

Peščanik.net, 01.05.2011.


The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)