Policajac se zaleće na grupu demonstranata, oni se brane rukama i pokušavaju da smire situaciju, gumeni meci pogađaju ih u kolena.

Korisnik YouTuba Tim Pol postavio je video na kome je snimak madridskih protesta 25. septembra protiv programa štednje španske vlade. Na ovim protestima je, prema rečima organizatora, učestvovalo nekoliko desetina hiljada ljudi, a prema policijskom saopštenju oko 6.000. Dve strane su se složile samo u jednom: veče se završilo nasiljem.

Video je popularan na Tviteru, prikazala ga je i španska državna televizija. Zahvaljujući haštegu #25s, što je znak za datum protesta, film je bio jedna od najpopularnijih tema toga dana na Tviteru. Isti slučaj je bio i sa #26s, jer su i sledećeg dana organizovane demonstracije.

Urkos tome, video je pretežno popularan među španskim korisnicima, što je čest slučaj sa evropskim protestima tokom poslednjih meseci. Kada se negde u Evropi protestuje protiv politike štednje, zainteresovanost za njih je često ograničena samo na državu u kojoj je protest organizovan. Zamislimo šta bi bilo da je generalni štrajk organizovan pre nekoliko dana u Grčkoj obuhvatio nekoliko zemalja. Evropa bi bila paralisana.

Evropski protesti nisu nemogući. Na primer, tokom februara meseca su protiv ACTA protestovale hiljade ljudi širom sveta. Oni su bili mobilisani pozivima sa interneta. Zašto se tako nešto ne dešava i sada?

„Razlog je možda to što protestanti ne vide EU kao zajedničkog protivnika, uprkos tome što se uslovi politike štednje dogovaraju u Briselu. Protesti su uvek usmereni protiv nacionalnih vlada“, objašnjava Nikol Der, koja se na Harvardu bavi istraživanjem nastanka međunarodnih političkih pokreta. Ona smatra da su građani EU na neki način izgubljeni u prevodu: „Građani EU ne shvataju da oni sami mogu da promene politiku EU. Određenu prepreku u tom pogledu još uvek predstavljaju jezičke barijere, ali primer Švajcarske pokazuje da političkim pokretima nije potreban zajednički jezik ukoliko imaju zajednički cilj. Ovde nedostaje svest o zajedničkom problemu koja je preduslov za kolektivno delovanje.“

Naučnica Majo Fuster Morel, koja takođe na Harvardu istražuje socijalne pokrete, pruža još jedno objašnjenje: „Anti-globalistički pokret od početka deluje međunarodno pokušavajući da organizuje pristalice širom sveta. Kod Indignadosa vidimo nešto potpuno suprotno. Oni protestuju lokalno i za svoje interese, pa tek onda imaju u vidu veće ciljeve. U slučaju ACTA bilo je lakše organizovati se na evropskom nivou, zato što je problem bio jasniji. Svako je mogao da zamisli šta će se dogoditi ako ovaj sporazum stupi na snagu. Da bismo zaista razumeli šta se dešava u Španiji i kolike su razmere španske krize, nije dovoljno da čitamo novine. Moramo da živimo u Španiji.“

Da li to znači da su šanse da dođe do panevropskog protesta male. Fuster Morel smatra da su trenutne demonstracije samo prvi korak. Trenutno nekoliko organizacija, kao što je Occupy, pokušava da koordiniše proteste širom Evrope. Petnaestog oktobra bi trebalo da se organizuju zajedničke demostracije u nekoliko evropskih zemalja.

Pozitivna posledica krize bi mogla da bude nastanak evropske javnosti, koja nam je preko potrebna.

 
Juliane Leopold, Die Zeit, 04.10.2012.

Izbor i prevod Miroslav Marković

Peščanik.net, 08.10.2012.